Irinej Kovačević

Mitropolit Irinej, svetovno ime Milan Kovačević, rođen je 6. septembra 1914. godine u selu Vrnčanima kod Gornjeg Milanovca u Srbiji, od oca Sretena i majke Krstine, rođene Drenjaković. Osnovnu školu je završio u svom selu, a gimnaziju u Gornjem Milanovcu. Po završenoj Učiteljskoj školi, bio je učitelj u selu Ljutovnici kod Gornjeg Milanovca.

Kao rezervnog oficira Nemci ga 1941. godine odvode u logor u Nemačku, gde ostaje sve do 1945. godine. Posle oslobođenja odlazi za Englesku, gde u Dorčesteru privremeno pohađa bogosloviju. Godine 1950. dolazi za Ameriku i upisuje se na Akademiju Svetog Vladimira u Njujorku, kao i na Kolumbija univerzitet.

U oktobru 1953. godine dolazi u manastir Svetog Save, Libertivil, gde 30. decembra prima monaški čin i dobija ime Irinej. Zamonašio ga je arhimandrit Firmilijan (Ocokoljić). Rukopoložen je u čin jerođakona 31. decembra 1953, a u čin jeromonaha 7. aprila 1954. godine, od strane episkopa Dionisija. Episkop Dionisije ga, 31. avgusta 1956. godine unapređuje u čin igumana, a Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve na predlog episkopa Dionisija 1961. godine, u dostojanstvo arhimandrita.

U deobi 1963. godine ostaje uz episkopa Dionisija. Na Desetom crkveno-narodnom saboru, održanom u Libertivilu novembra 1963. godine, izabran je za episkopa i hirotonisan 7. decembra u manastiru Svetog Save u Libertivilu. Hirotoniju su izvršila dva ukrajinska episkopa, Genadije i Grigorije. U avgustu 1984. godine crkveno-narodni sabor preimenovao je Slobodnu američko-kanadsku eparhiju u Slobodnu srpsku crkvu i episkopa Irineja proglasio za Mitropolita Slobodne srpske crkve.

Kao administrator upravljao je Eparhijom za Australiju i Novi Zeland Slobodne srpske pravoslavne crkve, od oktobra 1988. do juna 1991. godine. Na poziv Njegove Svetosti Patrijarha srpskog Pavla, predvodio je delegaciju sveštenih i mirskih lica Slobodne srpske pravoslavne crkve, koja je vodila razgovore sa članovima Svetog arhijerejskog sinoda Srpske crkve o prevazilaženju raskola i stupanja u evharistijsku zajednicu. Pomirenjem je postignuto dugoželjeno evharistijsko jedinstvo i potvrđeno zajedničkom Svetom liturgijom na Sretenje Gospodnje, u Sabornom hramu u Beogradu, 1992. godine.

Posle duge i teške bolesti umro je 2. februara 1998. godine u manastiru Nova Gračanica, Čikago, gde je i sahranjen 8. februara 1998.