Incident 28. februara, Masakr 28. februara ili Incident 228 kineski: 二二八事件pinyin: Èr’èrbā shìjiàn) je naziv za masovnu pobunu domicilnog formoškog stanovništva protiv vlasti Republike Kine i vladajuće kineske nacionalističke stranke Kuomintang do koje je došlo početkom 1947. godine, odnosno njeno krvavo gušenje od strane kuomintanških trupa. Do nje je došlo nepune dvije godine nakon kapitulacije Japana u Drugom svjetskom ratu, odnosno završetka poluvijekovne japanske vladavine nad otokom Formoza, koju je zamijenio kuomintanški režim. Tajvansko stanovništvo, koje je pod japanskom vlašću uživalo relativnu autonomiju i prosperitet, se brzo okrenulo protiv došljaka koji su pod vodstvom korumpiranog guvernera Chen Yija počeli masovno zlostavljati i ekonomski eksploatirati Formožane. Tenzije su eksalirale 27. februara u Taipeiu kada su službenici Biroa za monopol duhana i alkoholnih pića konfiscirali cigarete 40-godišnjoj udovici Lin Jiang-ma te je potom pretukli. Revoltirana masa se sljedeći dan okupila ispred sjedišta Biroa te ga demolirala, a na što je Chen Yi poslao policiju koja je pucala izazvavši ljudske žrtve; to je samo dodatno razjarilo masu te dovelo do ispočetka spontanih nereda u Taipeiju, ali i u drugim dijelovima Formoze. Pobunjenici su se sa vremenom organizirali i naoružali, te preuzeli vlast nad dijelom Taipeia, a pobunu je pratio linč i pogrom kineskih došljaka. Situacija se počela okretati protiv pobunjenika tek nakon što su 7. marta Chne Yiju počela stizati pojačanja koumintanških trupa sa kopna, te koje su počele bezobzirno ubijati lokalno formoško stanovništvo. Tokom sljedećih nekoliko tjedana pobuna se smirila, a računa se da je u njoj smrtno stradalo između 5000 i 28.000 ljudi. Kuomintanške vlasti, koje su za pobunu formalno okrivile suparničke komuniste, sa kojima su tada na kineskom kopnu bile vodile građanski rat, su otpočele dugogodišnju strahovladu poznatu kao tzv. Bijeli teror, a godine 1949. uvele i izvanredno stanje koje će potrajati sve do 1987. godine. Sve je to vrijeme Incident 228 bio službeno zataškavan, odnosno predstavljao tabu temu u tajvanskoj javnosti. Tek godine 1987. je službenp priznato, a tajvanski predsjednik Lee Teng-hui je otpočeo službeno obilježavanje kao službeni blagdan pod imenom Memorijalni dan mira (和平紀念日; hépíng jìniànrì).

Tajvanski demonstranti ispred demolirane zgrade Biroa za monopol duhana i alkoholnih pića 28. februara 1947. godine.

Vidi još uredi