I racconti di Canterbury

Canterburyjske priče (ital. I racconti di Canterbury; engl. The Canterbury Tales) je italijansko-francusko-britanski omnibus film snimljen 1972. godine u režiji Pier Paola Pasolinija. Predstavlja adaptaciju istoimenog epa engleskog srednjovjekovnog pisca Geoffreya Chaucera, a po svojoj strukturi i stilu je prilično sličan Pasolinijevom ranijem filmu Dacameron (koji se temelji na istoimenom Bocacciovom predlošku koji je bio inspirirao Chaucera). Okvirna radnja se događa u Engleskoj u 14. vijeku i prikazuje grupu hodočasnika na putu za svetište u Canterburyju, a među kojima se nalazi i sam Chaucer (koga tumači Pasolini), te koji pričaju osam priča satiričkog, fantastičnog, grotesknog ili vrckavog sadržaja. Canterburyjske priče su premijerno prikazane na Berlinskom festivalu gdje su osvojile Zlatni medvjed. Zajedno sa Decameronom i Cvijetom 1001 noći iz 1974. godine čine Pasolinijevu trilogiju života.

I racconti di Canterbury
The Canterbury Tales
RežijaPier Paolo Pasolini
ScenarioPier Paolo Pasolini
PredložakThe Canterbury Tales; autor:
Geoffrey Chaucer
Uloge
MuzikaPier Paolo Pasolini
Ennio Morricone
FotografijaTonino Delli Colli
MontažaNino Baragli
StudioPEA Produzioni Europee Associate
Datum(i) premijere
2. 7. 1972 (1972-07-02) (Zapadni Berlin)
Trajanje122 min. (originalna verzija prikazana na festivalu)
110 min (verzija koju je Pasolini naknadno premontirao)
Zemlja Italija
 Francuska
 Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski

Uloge uredi

Vanjske veze uredi