I Love Lucy je američki televizijski sitcom u kome su nastupali Lucille Ball, njen suprug Desi Arnaz, Vivian Vance ii William Frawley. Serija je originalno prikazivana od 15.10. 1951. do 6.5. 1957. na CBS-u (181 epizoda, uključujuću "izgubljenu" božićnu epizodu i pilot). Osvojila je četiri nagrade Emmy i imala brojne nominacije. Godine 2002. I Love Lucy' se na našla na 2. mjestu TV Guideove top-liste 50 najboljih TV-serija svih vremena, iza Seinfelda a ispred The Honeymooners.

I Love Lucy
Logo I Love Lucy
FormatSitcom
KreatorDesi Arnaz
NastupajuLucille Ball
Desi Arnaz
Vivian Vance
William Frawley
Richard Keith
Zemlja porijekla Sjedinjene Države
Broj epizoda181 (uključujući "izgubljenu" božićnu epizodu i pilot)
Produkcija
Trajanje30 minuta po epizodi
Emitiranje
Originalni kanalCBS
Originalno prikazivanje15.10. 1951. – 6.5. 1957.

U četiri od svojih šest sezona je bila najgledanija TV-emisija, te prva čije je snimanje prekinuto na vrhuncu gledanosti (što se dogodilo jedino sa serijama The Andy Griffith Show i Seinfeld). Epizode I Love Lucy se dan-danas repriziraju širom svijeta.

Zaplet uredi

 
Lucy i Ricky 1956.

I Love Lucy je imala radnju smještenu u New York, i bavila se luckastom domaćicom Lucy Ricardo' (Lucille Ball), njenim suprugom-muzičarem' Rickyjem Ricardom (Desi Arnaz), te njihovim prijateljima koji su im iznajmljivali stan - Fredom (William Frawley) i Ethel Mertz (Vivian Vance).

Dok je Ricky Ricardo bio uspješan kubansko-američki muzičar, Lucy je bila previše ambiciozna i opsjednuta idejom da i ona može uspjeti u show-businessu, iako nije imalo nikakvog talenta. Zaplet mnogih epizoda se vrtio oko Lucynih pokušaja da postane profesionalna zabavljačica, što je dovodilo do cijelog niza duhovitih scena, u kojima se iskazao talent Lucille Ball za fizičku komediju.

Ricardovima su sušta suprotnost bili Mertzovi. Ethel je bila Lucyna najbolja prijateljica, bivši foto-model iz Albuquerqea koja pokušava zarađivati kao zabavljačica u vodvilju. Iako je pomagala Lucy u nekim od njenih pokušaja da napravi karijeru, u pravilu je bila glas zdravog razuma.

Njen suprug Fred, veteran prvog svjetskog rata, nije pokazivao smisao za humor a bio je patološki škrt, podsjećajući sve na težak život u doba Velike depresije.

Usprkos različitih karaktera i životnih stavova, četiri glavna lika su tokom serije pokazivali veliku privrženost jedni drugima.

Produkcija uredi

I Love Lucy je nastala an temelju popularnog radio-sitcoma My Favorite Husband u kome su Lucille Ball i Richard Denning tumačili bračni par prilično sličan Ricardovima. Kada je CBS naručio TV-verziju, Ball je inzistirala da Denninga zamijeni njen suprug Desi Arnaz, a lik njegov link bankara je izmijenjen u kubanskog muzičara zbog Arnazovog primjetnog kubanskog naglaska.

Glavni sponzor radio-sitcoma, tvrtka Jell-O, je zbog toga odustala od sponzoriranja serije, ali je umjesto nje uskočila duhanska tvrtka Philip Morris. Kao što je bio običaj kod TV-serija u to vrijeme, ime sponzora se nalazilo na uvodnoj špici. Kada je 1971. godine u SAD zabranjeno reklamiranje duhanskih proizvoda na televiziji, za potrebe TV-repriza je stvorena nova uvodna špica po kojem je poznaju današnje generacije.

Lucille Ball je zbog trudnoće odbila putovati u New York radi snimanja, pa je I Love Lucy bila jedna od prvih TV-serija koja se originalno snimala na kineskop umjesto da se emitira uživo. Serija se snimala u losanđeleskom studiju, a kasnije distribuirala po različitim vremenskim zonama. To je također omogućilo Karlu Freundu, uglednom direktoru fotografije da postavi tri različite kamere umjesto jedne, pa je to s vremenom postao standard za američke sitcome.

Lucille Ball je u zaplete serije voljela ubacivati detalje iz svog života, kao i života svog supruga. Dok je njena prva trudnoća ostala skrivenom, odnosno zabilježena u nikad prikazanoj pilot-epizoda, trudnoća čiji je rezultat Desie Arnaz Jr. je postala dio zapleta druge sezone. Epizoda "Lucy Goes to Hospital", emitirana 19.1. 1953. - na isti dan kada se Desie Arnaz Jr. - rodio, imala je gledanost od 68 %, nadmašivši inauguraciju predsjednika Dwight D. Eisenhowera.

Popularnost uredi

I Love Lucy je prilikom originalnog emitiranja doživjela ogromnu popularnost, za što su postojala različita tumačenja. Jedno od njih se ticalo činjenice da je serija, bolje od drugih, znala koristiti prednosti novog medija televizije, odnosno lišiti se utjecaja ranijih radio-drama. Drugi su, pak, tvrdili da su mnogi gledatelji u porodičnom životu Ricardovih, kao i činjenici da je on bio odraz stvarnog odnosa dvoje glavnih glumaca, vidjeli ideal kome moraju težiti. Epizode su kroz različite sezone, pak, pokazivali kako Ricardovi svake godine žive sve bolje i bolje, što je, pak bilo odraz nezapamćenog prosperiteta i eksplozije masovne potrošačke kulture kojom su se odlikovale SAD nakon drugog svjetskog rata. U likovima Mertzovih se, pak, publika podsjećala na teška vremena Velike depresije koja su, kako je serija posredno sugerirala, stvar prošlosti.

Pored svega toga, ključ uspjeha serije je bio i sjajan komičarski talent Lucile Ball, kao i izuzetno nadarena i kvalitetna postava scenarista.

Nakon završetka šeste sezone su Arnaz i Ball odlučili smanjiti broj svojih nastupa, pa su umjesto 30-minutnog sitcoma I Love Lucy započeli nešto dužu 60-minutnu emisiju The Lucy-Desi Comedy Hour, u kojoj su igrani materijal s istom glumačkom postavom kombinirali s muzičkim točkama i gostima u studiju. Serija 1960. godine je završila u isto vrijeme kada i brak Arnaza i Ball, a Lucille Ball je kasnije započela The Lucy Show (1962-1968) i Here's Lucy (1968-1974).

Serija je svoju popularnost proširila i van američkih granica, pa je tako 1955. postala prvom stranom TV-serijom emitiranom u Velikoj Britaniji.

I Love Lucy i danas uživa ogromnu popularnost, koju je svojevremeno podgrijavala nostalgija za SAD 1950-ih, odnosno jednim "boljim, ljepšim i jednostavnijim" svijetom koga je serija prikazivala. S druge strane, niz referenci na I Love Lucy u filmovima, TV-serijama i drugim proizvodima američke popularne kulture je potakao zanimanje za I Love Lucy i kod mlađih generacija.

Vanjske veze uredi