Hrvati u Rumunjskoj
Hrvati u Rumunjskoj dijele se u tri skupine Karaševce, Šokce i Turopoljce. Službeno hrvatska zajednica u Rumunjskoj nije brojna, ali je stabilna s dobro očuvanom tradicijom i jezikom. Hrvata u Rumunjskoj ima nešto više od 14000, ali je njihov broj vjerojatno veći, no odvojenost od matice zemlje, izoliranost Rumunjske i srbizacija putem medija imali su veliki utjecaj na ovaj broj.
Karaševci, Šokci i Turopoljci | |||
---|---|---|---|
Ukupno pripadnika | |||
6.993 - 15.000(procjena) | |||
Značajna područja naseljavanja | |||
Rumunjska | |||
| |||
Jezik | |||
Hrvatski jezik | |||
Vjera | |||
Rimokatolici |
Naselja uredi
Naselja u kojima žive Hrvati su Karaševo, Jabalče, Klokotič, Lupak, Ravnik, Vodnik, Nermiđ.[1]Hrvati su živjeli i u ovim ugašenim mjestima: Selištu, Garištu kod Nermiđa, T6lvi (u blizini Lupaka) i Jasenovcu kod Klokotiča. [1] Poslije je dio preselio istočno, u Slatinu Timiš i zapadno u Alibunar. U porječju između Begeja i Tamiša Hrvati su se naselili u Rekaš, Hrvatsku Keču i Hrvatski Čenej.[1] U Aradskoj županiji doselili su se u Lipovu.[1]
Jezik uredi
Hrvati u Rumunjskom govore hrvatskim jezikom. Uglavnom se služe torlačkim narječjem. Postoje i zajednice koje govore kajkavskim narječjem (Turopoljci), a nekad su u Rumunjskoj postojali i Hrvati koji su govorili čakavskim narječjem: to su bili doseljenici iz okolice Brinja.
Crkva uredi
Za obrazovanje i duhovne potrebe Hrvata u Rumunjskoj skrbili su se isusovci i franjevci.[1]
Povijest uredi
Hrvati oko grada Rešice najstarija su hrvatska dijaspora. Tamo žive više od 500 godina. Hrvati u Rumunjskoj nisu imali većih dodira s maticom zemljom. Između Kraljevine Jugoslavije i Rumunjske postojao je dogovor koji je jamčio Hrvatima 5 hrvatskih učitelja. Taj dogovor je vrijedio od 1936. do 1948. i sukoba Tita sa Staljinom. Nakon toga veliki je period mraka do 1973, kad se postupno obnavljaju veze. Dio Hrvata bio je deportiran u Baragan.[2]
Nakon Rata u Hrvatskoj, veze su se intenzivirale. Najveće hrvatsko naselje jest Karaševo.
Rumunjski Hrvati mogu se podijeliti u nekoliko grupa:
Hrvati u Hrvatskoj Keči uredi
To su kajkavci koji su se doselili na prijelazu iz 18. stoljeću u 19. stoljeće (proces preseljenja završen je 1801.), kada je zagrebački biskup za zemlje oduzete u Pokuplju dobio posjede u Banatu. Veliki su hrvatski posjedi za vrijeme komunizma oduzeti hrvatskoj manjini, ali su im vraćeni nakon demokratskih promjena.
Selo i danas na rumunjskom nosi ime "Checea Croată". Selo se nalazi nedaleko od srpsko-rumunjske granice, nekih par kilometara, na 45° 45' s.z.š. i 20° 49' 60" i.z.d..
Hrvati u Hrvatskom Čeneju uredi
Oni su porijeklom Ličani. U komunizmu im je oduzeta imovina, a nakon demokratskih promjena nije im u potpunosti vraćena. Za mnoge je to sve prekasno jer su to uglavnom starci; ovdje se rađalo jako malo djece.
Hrvatski pridjev u imenu se može naći na mađarskim zemljovidima iz 19. stoljeća.
Selo se također nalazi u Banatu, nekoliko km jugoistočno od Hrvatske Keče, na 45° 42' 57" s.z.š. i 20° 54' 14" i.z.d..
Hrvati u Rekašu uredi
U ovom velikom selu (6 500) Hrvati danas čine manjinu. Doselili su se iz Dalmacije, Bosne, Slavonije i Gorskog kotara. Došli su sredinom 17. stoljeća i na ovome su području manjina iako su starosjedioci. Govore ekavicom s velikim primjesama ikavskog govora. Hrvati se iz ovog područja okupljaju u svetištu Marija Radna za vrijeme blagdana. Danas u selima Radna i Lipovac živi jako malo Hrvata.
Hrvatska dijaspora kod Rešice uredi
Ovo je najbrojnija hrvatska zajednica[1] Arhivirano 2007-06-01 na Wayback Machine-u. Njih je preko osam tisuća u osam naselja. To je najstarija hrvatska dijaspora nastala možda već u 14. st (prema jednoj od teorija, otišli su nakon bitke na Kosovu, 1396. godine, a podrijetlom su iz srednje Bosne, s planine Vlašića). Zadržali su svoje običaje i govor te nošnju. Ne baš plodna zemlja uzrokovala je slab priliv naseljenika iz drugih naroda. Hrvati su se prilagodili tom području i žive od stočarstva, voćarstva, rudarstva, a rade i u industrijskim pogonima u Ričici. U novije vrijeme znatan broj stanovnika ovih sela odlazi na rad u inozemstvo (proces uočljiv u cijeloj Rumunjskoj).
U svim se naseljima govori hrvatski, jedino u Jabalču, najstarijem, ali i najmanjem i vjerojatno najizoliranijem od karaševskih sela, broj govornika hrvatskoga opada. Budući da Hrvati predstavljaju većinu stanovnika, pripadanici drugih naroda koji žive u karaševskim selima (npr. ovdašnji Romi) također govore hrvatski. U ovim je selima udio Rumunja neznatan pa je ta zajednica stabilna. Ovdašnje Hrvate zovu još i Krašovanima.
Hrvati u Sulini uredi
Ovo je najmanje brojna zajednica Hrvata u Rumunjskoj. Hrvata je jako malo, no ostali su vrlo brojni tragovi koji upućuju na činjenicu da je Hrvata tu nekad bilo više. Ovo naselje nalazi se na obali Crnog mora.
Hrvati u Erdelju uredi
U franjevačkim su samostanima u Erdelju djelovali redovnici hrvatskog podrijetla, a među poznatijima su Andrija Zagrebački[3] i kustos erdeljske kustodije Stefanita p. Stjepan Soljak (Stjepan Matijević, kod Mađara István Salinai).[4] Njihovim su se putevima širili popularni Marijini plačevi iz hrvatskih primorskih krajeva prema Zagrebu, područjima kajkavskog narječja, te dalje prema sjeveru (primjerak nađen u samostanu u Csíksomlyóu).[5][6]
Dolazak hrvatskih redovnika u Erdelj bio je dio potpore koju je nezadovoljnim katoličkim plemićima u protestantskom okružju Erdelja ponudio ostrogonski kardinal Péter Pázmány.[7] Ta je pomoć značila da će im poslati mađarske katoličke svećenika s kojima su bili i Hrvati iz uže Hrvatske.[8] Ta je katolička ispomoć koji su erdeljski velikaši zaiskali stigla je i iz Bosne što je značilo da su im došli hrvatski bosanski franjevci. Budući da su ti Hrvati iz Hrvatske i Bosne bili drugog jezika u odnosu na matični puk, to je nosilo konflikte.[9]
Šport uredi
- nogometni kup Hrvatska grančica, organizira ga Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj (turnir ekipa iz devet sela u kojemu žive Hrvati)[10]
- Prolaz, nogometni klub iz Karaševa[10](od 2012. djeluje zajedno sa Starigradom 1299)[11][12]
- Tirol (??), nogometni klub[10]
- AS Croaţia , Klokotič, nogometni klub,[10](4. liga Karaš-severinske županije)[13][14]
- Karaševo, nogometni klub[10][15][16]
- Recolta, Ravnik, nogometni klub (5. liga)[13]
- Voinţa, Lupak, nogometni klub, (4. liga Karaš-severinske županije) - došla do 1/32 završnice rumunjskog kupa 2012./13.[13][17][18]
- Partizan, Nermiđ (5. liga), nogometni klub, [19][14][20]
- Starigrad 1299, Karaševo, nogometni klub (od 2012. djeluje zajedno s Prolazom) [11][21][22][23][24][25]
Nakladništvo uredi
- Hrvatska grančica, časopis[26]
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj Despre noi: Scurt istoric
- ↑ Glasnik HDZ-a, 1991.
- ↑ Marulićev Evanđelistar (COLONIAE, 1529) iz mađarskog Gyöngyösa, Colloquia Maruliana XII (2003.), str. 260
- ↑ Lukač, str. 259
- ↑ Lukač, str. 260
- ↑ Lukač, str. 259
- ↑ Lukač, str. 258
- ↑ Lukač, str. 258
- ↑ Lukač, str. 258
- ↑ 10,0 10,1 10,2 10,3 10,4 Kupa „Hrvatska Grancica“, Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj, novosti, 19. studenoga 2008.
- ↑ 11,0 11,1 Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj Starigrad 1299 I Prolaz zajedno, Hrvatska grančica, 26. rujna 2012.
- ↑ ZHR "Prolaz Karaševo", 23. travnja 2008.
- ↑ 13,0 13,1 13,2 Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj I Lupak ima svoj…“September 11”! , Hrvatska grančica, 26. rujna 2012.
- ↑ 14,0 14,1 ZHR A. S. Croatia Clocotici, Hrvatska grančica, 30. svibnja 2012.
- ↑ Daniel Lucacela: ZHR Kratka retrospektiva karasevskog nogometa, 16. prosinca 2010.
- ↑ ZHR Mikola Mateia o karasevskom nogometu, 5. ožujka 2010.
- ↑ Daniel Lucacela: Super „Vointa Lupac“ i njezini super rezultati , Hrvatska grančica, 5. rujna 2012.
- ↑ Daniel Lucacela: ZHR Vointa Lupak, 14. svibnja 2010.
- ↑ Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj Intervju s gosp. Miljom Milosam (Voina) o nogometnoj ekipi Partizan Nermid, Hrvatska grančica, 5. listopada 2012.
- ↑ ZHR Nakon 20 i više godina zaživio je nogomet i u Nermiđu, 13. rujna 2011.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-01. Pristupljeno 2021-08-28.
- ↑ ZHR Uspješno je završilo prvo malonogometno prvenstvo organizirano od sportskog kluba Starigrad Karaševo, Hrvatska grančica, 11. srpnja 2012.(sadrži klupski grb)
- ↑ ZHR Croatii, nunta si mustata lata..., novinsko izvješće s utakmice Starigrad Karasevo - AS Herculane, 13. rujna 2011.
- ↑ Slobodan Ghera: ZHR Športski klub Starigrad Karaševo 1299, 25. listopada 2010.
- ↑ www.ajfcs.ro
- ↑ Hrvatski iseljenički zbornik 2010. Arhivirano 2012-05-05 na Wayback Machine-u Sanja Vulić: Perspektive nakladništva hrvatskih manjina, str. 161.
Vanjske poveznice uredi
- MVPEI.hr Arhivirano 2009-03-11 na Wayback Machine-u Hrvatska nacionalna manjina u Rumunjskoj
- Hrvatska revija broj 4/2008. Castilia Manea–Grgin: Hrvatska nacionalna manjina u Rumunjskoj
- Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj
- Karaševo Arhivirano 2007-06-01 na Wayback Machine-u