Hronična bubrežna insuficijencija

Hronična bubrežna insuficijencija (HBI) je sindrom koji nastaje kao posledica postepenog, progresivnog i ireverzibilnog smanjenja glomerulske filtracije bubrega do konačnog stadijuma uremije. Karakteriše se zadržavanjem uremijskih toksina (ureje, kreatinina, mokraćne kiseline, fenola, indola i dr), nastalih uglavnom tokom metabolisanja proteina, promenama u zapremini i sastavu telesnih tečnosti i elektrolita, kao i disbalansom mnogih hormona.

Hronična bubrežna insuficijencija
SpecijalnostNefrologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10N03
ICD-9585 403
DiseasesDB11288
MedlinePlus000471
eMedicinemed/374
MeSHD007676

Hronična bubrežna insuficijencija se najčešće javlja kao komplikacija: šećerne bolesti (28%), hipertenzije (25%), glomerulonefritisa (21%) i policistična bolest bubrega koja se nasleđuje autozomno dominantno (4%). Svaka hronična bubrežna bolest koja uzrokuje propadanje velikog broja nefrona dovodi do HBI.

Klinička slika uredi

Simptomi i znaci HBI obično se ne javljaju dok klirens endogenog kretinina ne bude ispod 30 ml u minuti, kada se smanjuje sposobnost za rad bolesnika, javlja se anemija i neki metabolički poremećaji (acidoza i poremećaj fosfokalcemičnog bilansa). Gastrointestinalni simptomi (muka, gađenje, povraćanje, prolivi) javljaju se pri klirensu kreatinina od 15 ml u minuti, a neurološki simptomi i kardiovaskularna oštećenja kada padne na 10 ml u minuti.

Klinički simptomi i znaci HBI su nespecifični i potiču od svih organa i sistema:

Dijagnoza uredi

Potrebno je odrediti dijagnozu osnovne bolesti, veličinu preostale funkcije bubrega, pogoršavajuće faktore - infekcija, proliv, povraćanje. Dijagnoza HBI se postavlja na osnovu anamneze, pregleda i laboratorijskih analiza - određivanje klirensa kreatinina i jačine glomerulske filtracije.

Lečenje uredi

U stadijumu snižene funkcije bubrega leči se osnovna bubrežna bolest i hipertenzija. U stadijumu azotemije sprovodi se umeren hipoproteinski način ishrane, redovna kontrola telesne težine, ograničava se unos natrijuma i kalijuma, acidoza se leči natrijum bikarbonatom, anemija preparatima gvožđa, a infekcije antibioticima.

Vremenom dolazi do pogoršanja bolesti i njenog terminalnog stadijuma, kada je neophodna dijaliza ili transplantacija bubrega.

Izvori uredi