Hrastov sinod je naziv za regionalni crkveni sinod održan u Konstantinopolu u julu 403. Povod je bio sukob aleksandrijskog patrijarha Teofila sa pustinjskim redovnicima u Palestini, koje je on optužio da su origenistički heretici. Godine 402. ih je protjerao iz Palestine; našavši utočište u Konstantinopolu, požalili su se na taj postupak Jovan Hrizostomu, arhiepiskopu Konstantinopola. Čuvši za to, Teofil je poslao pismo u kome od Epifanija Salaminskog traži da nagovori Jovana da i on osudi redovnike kao heretike. Epifanije ga je poslušao, ali pri dolasku u Konstantinopol se predomislio i vratio na Cipar gdje je umro.

Ikona Jovana Hrizostoma, crkva u Etterbeeku u Belgiji

Nedugo potom je Jovan održao veliku propovijed protiv žena koje žive u raskoši, a što je javnost shvatila kao indirektni napad na bizantsku caricu Eliju Eudoksiju. Uvrijeđena carica je smjesta sklopila savez sa Teofilom i pozvala ga da organizira sinod čija je jedina svrha bila Jovanovo svrgavanje. Teofil je u Konstantinopol došao u junu 403. praćen brojnim episkopima, svojim pristašama; carica ga je ugostila u svojoj palači te mu na raspolaganju dala carsku riznicu da iz nje potkupljuje neodlučne episkope. Teofil je potom pozvao Jovana da se pojavi pred sinodom, kome je predsjedao episkop Severijan od Gabale, Jovanov dugogodišnji neprijatelj, te odgovara na optužbe o zloupotrebi položaja. Jovan je sinod smatrao montiranim i odbio se pojaviti sve dok ga tri dana kasnije nisu prisilno doveli caričini vojnici. Hrizostom je potom proglašen krivim, svrgnut sa mjesta arhiepiskopa i prognan.

Vijest o svrgavanju je, međutim, izazvala bijes među narodom gdje je Hrizostom uživao popularnost. Plašeći se ustanka, carica je otpravila Teofila i njegove pristaše iz prijestolnice te potom opozvala ukaz o progonstvu. Jovan je, međutim, na mjestu arhiepiskopa ostao tek godinu dana. 24. juna 404. je ponovno prognan.

Eksterni linkovi uredi