Hinajana (hīnayāna) je sanskritski i pali pojam koji doslovno znači „malo vozilo“.[1] To je prvobitno bio pežorativan termin koji su skovali sledbenici mahajane, „velikog vozila“,[1] kako bi označili one koji su kao Budine reči prihvatali samo najranije zabeležene govore.

Dio serije članaka na temu
Budizam


Historija budizma
Darmičke religije
Kronologija budizma
Budistički sabori

Temelji
Četiri plemenite istine
Plemeniti osmokraki put
Pet pouka
Nirvāna · Tri dragulja

Ključni termini
Tri oznake bića
Skandha · Kozmologija · Dharma
Samsara · Rebirth · Shunyata
Pratitya-samutpada · Karma · Nesopstvo

Vodeće ličnosti
Gautama Buddha
Nagarjuna · Dogen
Budini sljedbenici · Porodica

Praksa i postignuća
Buddhastvo · Bodhisattva
Četiri stadija prosvjetljenja
Paramiji · Meditacija · Laici

Budizam po regijama
Jugoistočna Azija · Istočna Azija
Tibet · Indija · Zapad

Budističke škole
Theravāda · Mahāyāna
Vajrayāna · Rane škole

Tekstovi
Pali kanon
Pali Sutte · Mahayana Sutre
Vinaya · Abhidhamma

Komparativne studije
Kultura · Popis tema

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Hinajanisti ne priznaju kasnije govore, koje su sastavili mahajanski mudraci, a za koje se tvrdi da sadrže deo učenja za koje je Buda osećao da je suviše duboko za svoju prvu generaciju učenika, te ga je tajno poverio podzemnim zmijama na čuvanje.

Sistem hinajana sekti bio je komplikovan i nedostaje više karika da bi bio rekonstruisan.[1] Sa stanovišta sistematike, hinajana budizam je predstavljao izuzetno zanimljiv sistem multiplikovane razgranatosti, uporediv sa drugim razgranatim sistemima poput đainizma, hrišćanstva i islama.[1] Doktrinarii konflikt bio je fundamentalna dimenzija ovog sistema, čije su mogućnosti bile latentno uočljive već od početka.[1]

Današnja teravada škola jedna je od preživelih sekti hinajane.

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Elijade 1996: str. 40–59

Literatura uredi

  • Elijade, Mirča (1996). Vodič kroz svetske religije. Beograd: Narodna knjiga.