Herman Ehrlich (Našice, 9. 8. 1836 - Zagreb, 23. 10. 1895), poznati austrougarski tj. hrvatski industrijalac i građevinar, otac poznatog jugoslavenskog arhitekta Huga Ehrlicha i slikarice Mire Klobučar.

Herman Ehrlich
Rođenje(1836-08-09)9. 8. 1836.
Našice, Austrijsko Carstvo
Smrt10. 10. 1895. (dob: 59)
Zagreb, Austro-Ugarska Monarhija
PočivališteMirogoj, Zagreb
EtnicitetŽidov
DržavljanstvoAustro-Ugarska Monarhija
Zanimanjegrađevinar, industrijalac
Suprug/aMarija (Eisner) Ehrlich
Rozalija (Singer) Ehrlich
DjecaAdolf Ehrlich
Emil Ehrlich
Ernest Ehrlich
Đuro Ehrlich
Hugo Ehrlich
Izidor Ehrlich
Koloman Ehrlich
Mira Klobučar
Pavao Ehrlich
RodbinaMarta Ehrlich
(unuka)

Biografija uredi

Inžinjer Herman Ehrlich je rođen 9. 8. 1836 u Našicama, u židovskoj obitelji.[1] Iz prvog braka sa Marijom (Eisner) Ehrlich imao je sedmero djece, šest sinova i jednu kćer: Adolf, Ernest, Đuro, Hugo, Izidor, Mira i Pavao.[2][3] Sa svojom drugom suprugom Rozalijom (Singer) Ehrlich ima je dvojicu sinova, Adolfa i Kolomana.[3][4] Od 1863 do 1874 godine, Ehrlich je uspješno vodio svoje poduzeće u rodnim Našicama. 1874 godine preselio se sa obitelji u Zagreb.[1][5] 1876 je dobio obrtovnicu za građevinsko poduzeće u cijeloj Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, a sjedište poduzeća je bilo u tzv. Kukovićevoj kući. 1877 godine u zakup je preuzeo manju pivovaru od Adolfa Bettlheima.[6] Ehrlich je gradio ceste po Slavoniji i Hrvatskoj, te mnoge vojne objekte, javne i privatne zgrade. Zbog solidnog poslovanja i kvalitetne izvedbe radova Ehrlichova je tvrtka bila tada jedna od poznatijih u Trojednoj Kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.[1][5] Ehrlich je postao industrijalac 1883 kupivši nakon požar paropilanu od Charlesa Heavena iz Londona.[6] Za hrvatsko vodno gospodarstvo tvrtka "Ehrlich" izvela je, između inih, radove na regulaciji rijeke Vuke i veći dio kanalizacijske mreže u Osijeku.[1][5] Jedan od poznatijih Ehrlichovih pothvata je gradnja ljetnikovca-restauracije na Josipovcu 1890, i to što je pusta zemljišta pretvorio u vinograde, uredio šetalište između Tuškanca i Zelengaja i uredio put od Kraljičina zdenca na Medvednici do Šestina. Ehrlich je o svoj trošak izgradio cestu od Kulmerova kamenoloma do Kraljičina zdenca koja je kasnije prozvana "Ehrlichovim putom". 1890, prema projektu arhitekta-graditelja Mije Gehera, Ehrlich je dao za svoju porodicu izgraditi rezidenciju "Vilu Ehrlich" s restaurantom i kavanom. Također je o svom trošku s "Gospodarske izložbe" 1891 da dopremiti paviljon na Tuškanac, a prenio je kutjevački i bosanski paviljon. Njegovi sinovi su se također uspješno uključivali u očev posao, a Hugo je stekao i međunarodnu reputaciju, poglavito zbog dovršenja Loosova projekta vile Karma u Clarensu kraj Montreuxa na Ženevskom jezeru.[6] Herman Ehrlich je umro u Zagrebu 23. 10. 1895 godine. Sahranjen je na židovskom dijelu groblja Mirogoj.[7]

Vidi još uredi

Porodica Ehrlich

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Snješka Knežević, 2011, str. 59
  2. Marija Ehrlich (Eisner) (1855 - 1926). Geni (15. 6. 2013). Preuzeto 28. 2. 2014
  3. 3,0 3,1 Herman Ehrlich (1836 - 1895). Geni (15. 6. 2013). Preuzeto 28. 2. 2014
  4. Rozalija Ehrlich (Singer). Geni (15. 6. 2013). Preuzeto 28. 2. 2014
  5. 5,0 5,1 5,2 Zlata Živaković-Kerže (24. 10. 2011). Osječki spomendan 23. listopada. Grad Osijek. Preuzeto 28. 2. 2014
  6. 6,0 6,1 6,2 Iskra Iveljić, 2007, str. 138, 143, 159, 353, 377
  7. Gradska groblja Zagreb: Herman Ehrlich, Mirogoj Ž-924-ARKVEL-10

Literatura uredi

  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
  • Iveljić, Iskra (2007). Očevi i sinovi (Privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19 . stoljeća), Zagreb: Leykam international. ISBN 978-953-7534-08-0