Herbert Norkus (Berlin, 26. jul 1916 - 24. januar 1932) je bio njemački omladinski nacistički aktivist, koji je kao pripadnik Hitlerjugenda poginuo u uličnom obračunu sa njemačkim komunistima te nakon dolaska nacista na vlast stekao posthumni status mučenika u Trećem rajhu.

Norkus je odrastao u skromnoj radničkoj porodici. Otac mu je bio invalid prvog svjetskog rata i radio na održavanju Državnog zavoda za ispitivanje materijala; prema nekim pretpostavkama, je, barem neko vrijeme, bio pripadnik nacističkih Jurišnih odreda (SA). Sam Norkus se nije previše isticao u školi. Kod drugova je zbog svoje brzine stekao nadimak "Quex" ("živa" na njemačkom)

24. januara 1932. je Norkus zajedno sa još nekoliko aktivista Hitlerjugenda dijelio letke po berlinskoj četvrti Moabit kada ih je napalo nekoliko pripadnika Rotfrontkämpferbunda, komunističke paravojne organizacije. Nakon kraćeg fizičkog okršaja, Norkus je održao do obližnje kuće po pomoć. Progonitelji su ga presreli i zadali mu šest uboda nožem. Umro je na putu za bolnicu.

Smrt 15-godišnjeg dječaka je Joseph Goebbels odmah iskoristio u propagandne svrhe. Norkusov pogreb je održan 29. januara i na njemu se okupilo oko 5000 ljudi. Ubistvo je, osim u nacističkim, osuđeno i u ne-nacističkim novinama; komunisti su, pak, tvrdili, da je počinjeno u samoobrani. Tri glavna osumnjičenika - Willi Simon, Bernhard Klingbeil i Harry Tack - su pobjegli u SSSR. U julu 1932. je zemaljski sud u Moabitu nekoliko sudionika incidenta osudio na kazne zatvora do tri godine; među njima je bio i berlinski komunistički vođa Georg Stolt, koji je ubijen od strane SA nedugo nakon dolaska nacista na vlast.

Norkus je samo nekoliko mjeseci nakon ubistva poslužio kao podloga za naslovni lik romana Hitlerjunge Quex Karla Aloysa Shenzingera. Isti je roman nakon dolaska nacista na vlast ekraniziran u istoimeni film gdje je naslovni lik tumačio Jürgen Ohlsen. Po Norkusu je za vrijeme Trećeg rajha nazvan niz ulica, škola, trgova, kao i školski brod koji danas plovi pod imenom Gorch Fock.

Izvori uredi

Napomene
Literatura
  • Arnold Littmann: Herbert Norkus und die Hitlerjungen vom Beußelkietz. Berlin: Steuben. 1934.
  • Hermann Gerstmayer (Hsrg.): Herbert Norkus, der Hitlerjunge. Berlin: Neues Verlagshaus für Volksliteratur. 1934.
  • Rudolf Ramlow: Herbert Norkus? - hier! Opfer und Sieg der Hitler-Jugend. Stuttgart u.a.: Union Deutsche Verlagsgesellschaft. 1933.
  • Wolfgang Schwarz: Kameradschaft Herbert Norkus. Breslau: Handel. 1934.
  • Artur Axmann: "Das kann doch nicht das Ende sein." Hitlers letzter Reichsjugendführer erinnert sich. Koblenz: Bublies. 1995. (Norkus gehörte zu Axmanns Gefolgschaft in Berlin) ISBN 3-926584-33-5