Heraklijan (latinski: Heraclianus, grčki: Ἡρακλειανὸς, ? - Kartagina, 7. mart 413) bio je zapadnorimski velikodostojnik koji se nakratko proglasio za rimskog cara. Prvi put se spominje godine 408. kao jedan od ubica vojskovođe Stilihona, a za čiji je čin ga je car Honorije nagradio mjestom guvernera Afrike. Na tom je mjestu svojom kontrolom opskrbe Rima žitom zaustavio planove vizigotskog kralja Alarika da preko marionetskog cara Priska Atala upravlja carstvom. Honorije je, nastojeći osigurati njegovu odanost, ukazom privremeno legalizirao donatističku herezu koja je u Sjevernoj Africi imala veliki broj pristalica. Heraklijan je proglašen konzulom. Kada su se Vizigoti povukli iz Italije, Heraklijan se 412. proglasio carem, te sa vojskom iskrcao u Italiji. Poražen je u borbi sa Honorijevim trupama, te pogubljen u Kartagini.

Prethodi:
Imp. Caesar Honorius Augustus IX,
Imp. Caesar Flavius Theodosius Augustus V
Konzul Rimskog Carstva
413
Služio/la uz: Fl. Lucius
Slijedi:
Fl. Constantius,
Fl. Constans