Hemijski proces

Hemijski proces u naučnom smislu je metod, sredstvo, način ili postupak mijenjanja jedna ili više hemikalija ili hemijskih spojeva. Takav hemijski proces se može javiti samostalno ili biti uzrokovan vanjskim silama, uključujući hemijske reakcije nekih vrsta. U "inženjerstvenom" smislu, hemijski proces je metod koji je namijenjen da za primjenu u proizvodnji ili u industrijskoj skali (industrijski procesi ) za promjenu sastava hemikalija ii/li materijala, obično pomoću slične ili srodne tehnologije koja se koristi u hemijskim postrojenjima ili hemijskoj industriji.[1][2][3][4][5][5][6]

Ni definicija ni teza nisu tačne u smislu dileme da li se uvijek može reći definitivno šta je hemijski proces, a šta nije; one su ustvari praktični definicije. Zbog toga postoji značajno preklapanje u tezi dvije varijante definicije. Zbog netačnost definicije, hemičari i drugi naučnici koriste termin "hemijski proces" samo u općem ili u inženjerskom smislu. Međutim, u "procesu inženjerskog" smisla, pojam "hemijski proces" se intenzivno koristi. Ostatak članka pokriva tipove inženjerstvenih hemijskih procesa.

Procesuiranje hemijskih reakcija i postrojenja uredi

 
Primjer konstrukcije hemijskog postrojenja

Iako je ova vrsta kemijskih procesa može ponekad uključiti samo jedan korak, često obuhvata više koraka, u koje su uključene jedinica operacije. Kod postrojenja, svaka jedinica operacije bično se odvija u pojedinačnim posudama ili dijelovima postrojenja pod nazivom jedinice. Često su uključene jedna ili više hemijskih reakcija, ali mogu koristiti i drugi načine promjene sastava hemijskih spojeva (ili materijala), kao što su miješanje ili proces razdvajanja. Koraci procesa mogu biti postupni u vremenu ili sekventni u prostoru tokom reakcije ili pokretnih materijala; vidi hemijska postrojenja. Davanje količinue materijalnih izvora (ulaz) materijala ili proizvoda (izlaz), očekujući određenu količinu materijala može biti deterministički minirano na ključnim koracima u procesu, već iz empirijskih podataka i proračuna materijalne ravnoteže. Pretpostavljeni Iznosi mogu biti promijenjeni na gore ili dolje od odgovarajućih željenih kapaciteta ili operativnih mogućnosti određenog hemijskog postrojenja izgrađenog za određeni proces. Više kemijskih postrojenja mogu koristiti isti hemijski proces, svaka instalacija možda sa različito umanjenim kapacitetaom. Hemijski procesi kao što su destilacija i kristalizacija potiču još iz epohe alhemije u staroegipatskoj Aleksandriji.

Osim hemijskih postrojenja za proizvodnju hemikalija, hemijskih procesi sa sličnim tehnologijama i opremom se koriste u preradi nafte i drugim rafinerijama, obradi prirodnog plina, polimera i u farmaceutskoj proizvodnji, preradi hrane i vode, uključujući i tretman otpadnih voda.[7][7][8][9]

Procesorske jedinice hemijskih procesa uredi

Procesorska jedinica je osnova obrade u hemijskom inženjerstvu. Zajedno sa jedinicom operacije, čini glavni princip raznovrsne hemijske industrije. Svaki žanr jedinice obrade prati isti hemijski zakon koliko svaka od jedinica operacije slijedi isti fizički zakon.

Procesorska jedinica hemijskog inženjerstva omogućava slijedeće važne hemijske procese:

Povezano uredi

Reference uredi

  1. Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8
  2. Binder H. H. (1999): Lexikon der chemischen Elemente. S. Hirzel Verlag, Stuttgart, ISBN 3-7776-0736-3.
  3. Whitten K.W., Gailey K. D. and Davis R. E. (1992): General chemistry, 4th Ed. Saunders College Publishing, Philadelphia, ISBN 0-03-072373-6.
  4. Petrucci R.H., Harwood W.S. and Herring F.G. (2002): General Chemistry, 8th Ed. Prentice-Hall, New York, ISBN 0-13-014329-4.
  5. 5,0 5,1 Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.
  6. Weast R. C., Ed. (1990): CRC Handbook of chemistry and physics. Chemical Rubber Publishing Company, Boca Raton, ISBN 0-8493-0470-9.
  7. 7,0 7,1 Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  8. Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  9. Alberts B. (2002)ː Molecular biology of the cell. Garland Science, New York, ISBN 0-8153-3218-1.

Vanjske veze uredi