Harry i Tonto (engleski Harry and Tonto) je humorni dramski film ceste iz 1974. koji je režirao Paul Mazursky, a scenario je napisao Mazursky zajedno sa Joshom Greenfeldom. Glavne uloge tumače Art Carney, Herbert Berghof, Ellen Burstyn i Geraldine Fitzgerald. Radnja se odvija oko 72-godišnjeg naslovnog junaka, Harryja, koji zajedno sa svojim mačkom, Tontom, putuje po Americi nakon što je izbačen iz svojeg stana. Usprkos skromnom proračunu, film je doživio hvalospjeve kritike te je nominiran za nekoliko nagrada.

Harry i Tonto
Kino poster
RežijaPaul Mazursky
ProducentPaul Mazursky
ScenarioPaul Mazursky
Josh Greenfeld
UlogeArt Carney
Herbert Berghof
Ellen Burstyn
Geraldine Fitzgerald
Larry Hagman
Chief Dan George
Melanie Mayron
Joshua Mostel
MuzikaBill Conti
FotografijaMichael C. Butler
MontažaRichard Halsey
Distribucija20th Century Fox
Datum(i) premijere12. VIII 1974.
Trajanje115 min.
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet980.000$
Harry i Tonto na Internet Movie Database

Art Carney je izjavio da prije ovog filma "nikada nije volio mačke", ali da se naposljetku jako dobro slagao sa mačkom tijekom snimanja.[1]

Radnja uredi

Umirovljeni 72-godišnji Harry Coombes živi sam u njujorškom stanu sa svojim mačkom, Tontom. Ipak, jednog se dana mora iseliti kada se njegova zgrada mora srušiti od gradske uprave. Isprva ga u svoju kuću primi sin Burt. Kada Harryu umre prijatelj Jacob, Harry odluči sa Tontom krenuti na putovanje k svojoj kćeri Shirley u Chicago. Isprva putuje autobusom, a onda unajmljuje automobil. Na putu upoznaje razne ljude - autostopera koji citira Bibliju, tinejdžerku Ginger - a jednom u Chicagu, otkriva da ga Shirley i dalje ne podnosi. Harry i Tonto stoga nastavljaju put prema Los Angelesu, gdje ostane u stanu mlađeg sina, Eddieja.

Na kraju mu umre Tonto. Harry pronalazi stalni boravak u umirovljeničkom domu. Prilikom razgovora sa jednom ženom, primjeti mačku nas plaži te krenu prema njoj. Tamo nailazi na djevojčicu koja se igra u pijesku te mu isplazi jezik.

Glavne uloge uredi

Nagrade uredi

U godini u kojoj su favoriti za zlatni kipić bili Dustin Hoffman za Lennya, Jack Nicholson za Kinesku četvrt i Al Pacino za Kuma 2, Art Carney je neočekivano pobrao Oscar za najboljeg glumca za Harrya i Tonta. Paul Mazursky i Josh Grenfeld su uz to nominirani za Oscar za najbolji originalni scenarij.

Carney je dobio i Zlatni globus za najboljeg glumca u igranom filmu – mjuzikl ili komedija, a nominirani su bili i film - komedija ili mjuzikl.

Kritike uredi

Harry i Tonto putuju prema zapadu, prema Tihom okeanu, i počinjemu slutiti da ovo nije bio običan film ceste, već neka vrsta oproštajnog putovanja toplog i dobrog starog čovjeka koji je i dalje, sa sedamdeset i dve godine, zahvalan na malim čudima koje nudi život. Ovo ostvarenje je dijelom Mazurskijevo, a dijelom Carneyevo. Mazursky se uspostavio kao gospodar vrste filma koje on zove "ozbiljna komedija" -- filmova koji nas nasmijavaju a opet imaju poseban stav prema sopstvenom materijalu i američkom društvu. Njegovi raniji filmovi su Bob and Carol and Ted and Alice i nevjerojatan Blume in Love... Njegov [Carneyev] nastup je potputno originalan, sam svoj, i dostojan Oscara kojeg je dobio. Nije jednostavno napraviti komediju koja funkcioniše i poput drame. Ali Carneyeva gluma je tako puna opažanja da pomaže tom materijalu da uspije.

Izvori uredi

  1. „Show Business: Art Who?”. Time. 21.4. 1975. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-22. Pristupljeno 2015-03-13. 
  2. Roger Ebert (1.1. 1974). „Harry and Tonto (1974)”. rogerebert.com. 

Eksterni linkovi uredi