Haakon VI od Norveške

Haakon VI rođen kao Haakon Magnusson zvan Mlađi (1339. - 1380.), bio je norveški kralj od 1343. do 1380., a i švedski kralj od 1362. do 1364.[1]

Haakon VI
Pečat Haakona VI
Norveški kralj
Vladavina 1343. - 1380.
Prethodnik Magnus VII
Nasljednik Olaf II
Švedski kralj
Vladavina 1362. - 1364.
Prethodnik Magnus IV od Švedske
Nasljednik Albert
Supruga Margaret I od Danske
Djeca Olaf II
Puno ime
Haakon Magnusson
Dinastija Bjelbo
Otac Magnus IV od Švedske
Majka Blanche od Namura
Rođenje 1339.
Norveška
Smrt 1380.
Norveška
Vjera katolik

On je svojom ženidbom za Margaret, kćer danskog kralja Valdemara IV 1363. trasirao nastanak Kalmarske unije 1397. sastavljene od tri vodeće skandinavske zemlje; Danske, Norveške i Švedske.[1]

Haakon je za svoje vladavine bio duboko upleten u političke sukobe po Švedskoj, Danskoj i po sjevernonjemačkim gradovima Hanzeatske lige.[1]

Biografija uredi

Rođen kao mlađi sin norveško-švedskog kralja Magnusa IV (VII) - Haakon je 1343. imenovan norveškim prijestolonasljednikom, pa je 1355. postao i monarh, pet godina nakon velikog pomora svog naroda nakon epidemije Crne smrti.[1]

Kuga je pobila velik broj norveških plemića, svećenika i državnih službenika, i tako oslabila snagu monarhije Za razliku od tog švedsko plemstvo ostalo je relativno brojno pa se pod vodstvom Haakonova brata Erikom pobunilo protiv vladavine Magnusa IV. Haakon je pritekao ocu u pomoć, pa je nakon toga imenovan i švedskim monarhom - 1362. nakon Erikove smrti.[1]

Haakon je ponovno pritekao ocu u pomoć 1364. u borbi protiv pobunjenih švedskih plemića, ali su obojica doživjeli poraz, dok je Haakon uspio pobjeći, otac mu je ostao zarobljen.[1] Zbog tog je 1370. sklopio privremeni sporazum sa liderima Hanzeatske lige, koja je 1367. zaratila sa Norveškom i Danskom, pa je tako uspio osloboditi oca 1371.[1]

Nakon tog je odobrio posebne trgovačke privilegije Hanzeatskoj ligi u finalnom mirovnom sporazumu koji je sklopio sa njom 1376.[1]

Taj čin pomogao mu je da osigura pravo na danski tron svom sinu Olafu (1370. - 1387) jer je na taj način preplašio danske velikaše od moguće intervencije Hanzeatske lige. Olaf se također uspeo i na norveški tron nakon Haakonove smrti 1380, ali je ubrzo nakon tog umro - 1387. u dobi od 17 godina, ostavljajući majku Margaret I, da vlada Danskom i Norveškom kao regent.[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Haakon VI Magnusson, King of Norway (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 30. 08. 2015. 

Vanjske veze uredi

Prethodnik: Norveški kralj Nasljednik:
Magnus VII Olaf II
Prethodnik: Švedski kralj Nasljednik:
Magnus IV Albert