Gvožđe(III) sulfat

Ferisulfat je neorgansko hemijsko jedinjenje hemijske formule Fe2(SO4)3.

Gvožđe(III)-sulfat
Iron(III) sulfate
IUPAC ime
Drugi nazivi feri-sulfat
sumporna kiselina, gvožđe(3+) so (3:2)
Identifikacija
CAS registarski broj 10028-22-5 DaY
15244-10-7 (monohidrat)
PubChem[1][2] 24826
ChemSpider[3] 23211 DaY
ChEBI 53438
RTECS registarski broj toksičnosti NO8505000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula Fe2(SO4)3
Molarna masa 399.88 g/mol (anhidrat)
489.96 g/mol (pentahidrat)
Agregatno stanje beli kristali
Gustina 3.097 g/cm3 (anhidrat)
1.898 g/cm3 (pentahidrat)
Tačka topljenja

480 °C, 753 K (anhidrat)
175 °C, 448 K (pentahidrat)

Rastvorljivost u vodi neznatno rastvoran u vodi
Opasnost
EU-indeks Nije na listi
NFPA 704
0
1
0
 
LD50 500 mg/kg (oralno, pacov)
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni Gvožđe(III) hlorid
Gvožđe(III) nitrat
Сродна једињења Gvožđe(II) sulfat

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Dobijanje uredi

Dobija se reakcijom ferosulfata i sumporna kiselina|sumporne kiseline i azotne kiseline ili vodonikperoksida kao oksidacionog sredstva:

FeSO4 + H2SO4 + H2O2 → Fe2(SO4)3 + 2H2O

Na taj način kristališe hidrat, a zagrevanjem se dobija i anhidrovana so.[4]

Fizičko-hemijske osobine uredi

ferisulfat je so u vidu belih kristala. Pri zagrevanju se raspada na feri-oksid i sumpor-trioksid. Ova reakcija se nekada koristila za pravljenje pušljive (Nordenhausenove) sumporne kiseline.[4]

Značaj uredi

Ferisulfat gradi stipse sa sulfatima alkalnih metala, od kojih je najvažnija feristipsa jer se upotrebljava u analitičkoj hemiji za pravljenje rastvora feri-soli zbog svojstva da se lako može prečistiti kristalizacijom.[4]

Izvori uredi

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. 4,0 4,1 4,2 Parkes, G.D. & Phil, D. 1973. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga. Beograd.