Groningen (provincija)

Groningen (holandski: Provincie Groningen) je jedna od 12 nizozemskih provincija. Nalazi se na krajnjem sjeveru zemlje.[1]

Groningen
Provincie Groningen
Tipični pejzaž provincije
Tipični pejzaž provincije
Tipični pejzaž provincije
Zastava Groningena
Zastava
Grb Groningena
Grb
Koordinate: 53°15′N 6°45′E / 53.250°N 6.750°E / 53.250; 6.750
Država  Nizozemska
Vlast
 - Kraljevski komesar René Paas
Površina
 - Kopno 2968 km²[1]
Stanovništvo (2009)
 - Područje utjecaja 574.092[1]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Službene stranice
www.groningen.nl/
Karta
Pozicija provincije na karti Nizozemske
Pozicija provincije na karti Nizozemske

Pozicija provincije na karti Nizozemske

Geografija uredi

Provincija Groningen ima površinu od 2968 km² i 574.092 stanovnika (procjena 2009).[1] Osma je po površini provincija u Nizozemskoj, a prostire se od Waddenskog mora na zapadu do estuarija rijeke Ems i njemačke granice na istoku. Unutar nje leži i zapadnofrizijski otok Rottumeroog, a glavni grad provincije je Groningen.[1] Groningen na zapadu graniči s Frieslandom, a na jugu s Drentheom.[1] Provinciju oplakuju brojne rijeke kratkog toka i kanali Ems, Hoen, Reit i Winschoten.

Pješčani greben Hondsrug proteže se od visoravni Drenthe do grada Groningena. Sjeverni dio provincije je ravan, a tlo se sastoji od morske pjeskovite ilovače, osobito kod estuarija koji su kultivirani još u srednjem vijeku i poldera koji su kasnije građeni uz sjevernu obalu.[1] Zbog toga je Groningen bogata poljoprivredna regija u kojoj se proizvodi pšenica, ječam, zob, krumpir, šećerna repa, uljana repica i krmivo za stoku (naročito kod Ommelandena oko Groningena). Osim pješčanih otoka u regiji Westerwolde, jugoistočni dio provincije bio je sve do kraja 16. vijeka jedna velika vriština. Isušivanje i transformacija pješčanog podzemlja gnojenjem pretvorilo je i taj kraj u poljoprivrednu regiju znanu kao Groninger Veenkolonien.[1] Baruštine duž njemačke granice dugo su se tretirale kao prirodna granica i tako je kraj ostao u svom prvobitnom stanju sve do druge polovice 19. vijeka,[1] kada je i on kultiviran. Poljoprivreda u ovoj regiji je specijalizirana za raž, zob i krumpir za industriju škroba, a taj tip poljoprivrede usvojile su i susjedne regije Westerwolde i Woldstreek. Intenzivni uzgoj proizvodi velike količine slame koje se koriste u lokalnim tvornicama za izradu iverica. Jugozapadni dio provincije (južni Westerkwartier) ima uglavnom pjeskovito tlo koje omogućava mješovitu ratarsku proizvodnju i stočarstvo. Provincija Groningen poznata je po uzgoju konja i konjičkom sportu koji je omiljena aktivnost bogatijih stanovnika.[1]

Historija uredi

Rana historija ove provincije je prije svega jedan niz neprekidnih sukoba između grada Groningena i okolnih komuna poznatih kao Ommelanden.[1] Iako je Groningen vrlo rano stekao dominantnu poziciju u regiji, sukobi su se i nadalje nastavili.[1] Ommelanden se pridružio Utrechtskoj uniji 1579. i pobuni protiv španjolske vlasti, dok je grad Groningen ostao vjeran španjolskoj kruni. Tek nakon 1594. su ta dva rivala ujedinjena u jedan entitet, ali je sve do francuske okupacije Ommelanden zadržao svoju vladu, ponekad i vlastitu vojsku, tako da su praktički tek 1795. ujedinjene u jednu provinciju.[1]

Privreda i urbani centri uredi

Groningen je jedini veći urbani centar koji ima brojne industrijske pogone. Kako se najveće polje prirodnog plina u Nizozemskoj nalazi u sjevernom i centralnom dijelu provincije Veenkolonienu, on je i industrijski najrazvijeniji.[1] Tu se nalaze brojni mlinovi krumpira brodogradilišta i tvornice kemikalija, elektronike, papira i kartonske ambalaže, metalnih konstrukcija, tekstila i čarapa.[1] Na sjeveru provincije ima dosta razbacanih šećerana i tvornica za preradu mlijeka. Tu je i velika morska luka Delfzijl koja je kanalom Ems povezana s Groningenom. Delfzijl ima razvijenu kemijsku industriju (na bazi soli)[1] i Aluminium Delfzijl, veliki pogon za preradu aluminija. Jedini veći urbani centar provincije kog još vrijedi spomenuti je Winschoten koji je trgovački centar za taj dio provincije.[1]

Izvori uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 Groningen (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 19. 1. 2014. 

Vanjske veze uredi