Građanska neposlušnost

Građanska neposlušnost ili građanski neposluh je odbijanje građana da se povinuju zahtevima i zakonima vlasti, na nenasilan način i uz kolektivno masovno učešće. Građanski neposluh označava nenasilni otpor primarno kao sredstvo za izražavanje svojih pogleda.

Protest u New Yorku
Roza Parks je odbila da se povinuje rasističkim zakonima, pokrenuvši crnački pokret za građanska prava u SAD.

Istorijski primeri su Gandhijev pokret otpora u Indiji tjekom borbe za neovisnost od Britanske kolonijalne dominacije, Mendelini protesti u Južnoj Africi protiv apartheida, Martin Luther Kingova borba američkih crnaca za građanska prava, protesti protiv Miloševićevog režima u Srbiji, tokom poslednje decenije 20. veka[1], i anti-ratni pokreti širom svijeta. Jedan od prvih slučajeva masovnog građanskog neposluha bila je Egipatska revolucija protiv britanske okupacije u 1919 godini.

Iz ugla političke filozofije, građanska neposlušnost se odnosi na namjerno kršenje zakona sa ciljem da se privuče pažnja ili koriguju nepravde u zakonu, ili određene politike koje praktikuju državne institucije. Politički filozofi su zainteresovani za mnoga pitanja koja dolaze kao rezultat građanske neposlušnosti. Neka od njih su: Kako opravdati akcije građanske neposlušnosti? Kakav odgovor treba da stigne od pravnih institucija kada je građanska neposlušnost opravdana? Da li građanska neposlušnost treba da se odvija javno bez upotrebe sile i/ili sa voljom da se odgovori na moguće sankcije?

Američki filozof Henry David Thoreau je opisao motive takvog ponašanja u svom eseju 1849. građanski neposluh (originalni naslov "Resistance to Government (1849)").

Izvori uredi

  1. Delovi članka su preuzeti iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada“, uz odobrenje autora.

Povezano uredi

Eksterni linkovi uredi