Grčko-turski rat (1897)

Za ostala značenja, vidi Grčko-turski rat (razvrstavanje).

Grčko-turski rat 1897. godine, također poznat i kao Tridesetodnevni rat ili Prvi grčko-turski rat je bio oružani sukob koji se godine 1897. odigrao između Kraljevine Grčke na jednoj, i Osmanskog Carstva na drugoj strani. Uzrok izbijanja rata bio je status otoka Kreta koji je nakon ustanka 1860-ih još uvijek bio pod osmanskom vlašću, a u kome su 1890-ih izbili krvavi sukobi između lokalnog grčkog (pravoslavnog) stanovništva na jednoj, te Turaka i lokalnih muslimana na drugoj strani. Grčka vlada premijera Teodorosa Deligijanisa je zbog toga došla pod žestoki pritisak nacionalističke javnosti, kome je na kraju popustila i 25. januara 1897. poslala kontingente grčke vojske da pomogne tamošnjim Grcima. Prvi okršaji grčkih i turskih redovnih snaga na Kreti su otpočeli 7. februara, ali su na kopnu počeli tek nakon što je 18. aprila Grčka formalno objavila rat. Turske snage na sjevernoj grčkoj granici su bile brojčano nadmoćnije i opremljene modernim brzometnim njemačkim puškama Mauser, nasuprot Grka naoružanih francuskim sporometnim puškama Gras. Zbog toga su grčke snage, usprkos žestokog otpora, relativno brzo odbačene sa granice u dubinu vlastite teritorije. Već 20. septembra je sklopljeno primirje, a točno četiri mjeseca kasnije i formalni mirovni sporazum kojim je Grčka Turskoj predala dio teritorija sjeverne Tesalije i obavezala na isplatu izdašnih ratnih reparacija. Velike sile su, nastojeći osigurati mir, Grčkoj nametnuli kontrolu njenih financija kako bi osigurali redovnu isplatu. S druge strane je u Carigradu 4. decembra 1897. sklopljen još jedan sporazum između Grčke i Turske kojim je Kreta postala autonomni entitet pod formalnom upravom Osmanskog Carstva. Mada su ciljevi rata tako bili djelomično ispunjeni, rat je u Grčkoj doživljen kao težak i ponižavajući poraz kjim je spriječeno ili odgođeno ostvarenje Megali Ideje; na unutrašnjem planu je posljedicu imao dodatno jačanje nacionalizma, ali i radikalnih pokreta za smjenu tadašnjeg poretka koji se smatrao odgovornim za debakl. Grčka je priliku za revanš dobila te iskoristila tek 1912. u prvom balkanskom ratu.

Grčko-turski rat (1897)

Slika koja prikazuje bitku kod Velestina
Datum 3. februar 1897 - 4. decembar 1897
Lokacija kopnena Grčka, uglavnom Epir i Tesalija i Kreta
Ishod osmanska pobjeda
uz djelomično ostvarenje grčkih ciljeva kroz autonomiju Krete određenu naknadnim Carigradskim sporazumom[1][2]
Teritorijalne
promjene
Osmansko Carstvo pripojilo Sjevernu Tesaliju
Sukobljene strane
 Osmansko Carstvo Grčka Kraljevina Grčka
Komandanti i vođe
Ahmed Hifzi Paša
Edhem Paša
Krunski princ Konstantin
Konstantinos Sapountzakis
Snage
120.000 ljudi[3] 75.000 ljudi[3]
Žrtve i gubici
1.111 poginulih
3.329 ranjenih
16 zarobljenih
ukupno: 4,456
672 poginulih
2.481 WIA ranjenih
253 zarobljenih
ukupno: 3.406 total

Izvori uredi

  1. Mehmed'in kanı ile kazandığını, değişmez kaderimiz !-barış masasında yine kaybetmiştik..., Cemal Kutay, Etniki Eterya'dan Günümüze Ege'nin Türk Kalma Savaşı, Boğaziçi Yayınları, 1980, p. 141. (tr)
  2. Yunanistan'ın savaş meydanındaki yenilgisi ise Büyük Devletler sayesinde barış masasında zafere dönüşmüş, ilk defa Lozan müzakerelerinde aksi yaşanacak olan, Yunanistan'ın mağlubiyetlerle gelişme ve büyümesi bu savaş sonunda bir kez daha görülmüştür., M. Metin Hülagü, "1897 Osmanlı-Yunan Savaşı'nın Sosyal Siyasal ve Kültürel Sonuçları", in Güler Eren, Kemal Çiçek, Halil İnalcık, Cem Oğuz (ed.), Osmanlı, Cilt 2, Yeni Türkiye Yayınları, 1999, ISBN 975-6782-05-6, pp. 315-316. (tr)
  3. 3,0 3,1 Mehmet Uğur Ekinci: The Origins of the 1897 Ottoman-Greek War. A Diplomatic History. Arhivirano 2014-03-27 na Wayback Machine-u University Bilkent, Ankara 2006, page 80.

Literatura uredi

Vanjske veze uredi