Goris (jer. Գորիս) je grad i opština u Jermeniji, smešten na istoku marza Sjunik. Udaljen je 240 km od Jerevana i 70 km od administrativnog centra marza Kapana.

Goris
jer. Գորիս


Panorama grada

Osnovni podaci
Gradonačelnik Nelson Voskanjan
Stanovništvo
Stanovništvo (2010) 23.022
Gustina stanovništva 547,7 st./km²
Geografija
Koordinate 39°30′46″N 46°20′18″E / 39.5129°N 46.3382°E / 39.5129; 46.3382
Vremenska zona UTC+4 (leti UTC+5)
Nadmorska visina 1.250—1.520 m
Površina 36 km²

{{{mapa}}}

Ostali podaci
Poštanski kod 3201-3205
Pozivni broj +374 (284)
Web-stranica Veb stranice grada

Prema podacima statističkog zavoda Jermenije, u gradu je 2010. živelo 23.022 stanovnika[1] što je za oko 240 stanovnika manje u odnosu na stanje iz 2001. godine.[2]

Grad, smešten u pitomoj kotlini okružen gustim šumama i visokim planinama poznat je po brojnim pećinama iz srednjeg veka koje su služile nao nastambe, a isklesane su u mekim peščarima u južnom delu grada. U blizini grada se nalazi i geološki lokalitet sa kamenim piramidama. U poslednje vreme u gradu i okolini se sve više razvija turizam, a za 2016. planirano je otvaranje aerodroma koji će znatno olakšati pristup ovom gradu i dodatno uticati na razvoj turizma.

Geografija uredi

Grad se nalazi u istočnom delu marza Sjunik na istoimenoj reci pritoci Vorotana. Smešten je u planinskoj kotlini sa svih strana okruženoj planinskim grebenima i brojnim pećinama. nalazi se 70 km severno od administrativnog centra marza, grada Kapana na auto-putu koji povezuje Jerevan sa prestonicom Karabaha Stepanakertom.

Januarski prosek temperatura je -1,3 °C, julski 19 °C, a prosečna količina padavina je oko 700 mm na godišnjem nivou. Tokom zime na ovom području su česti veoma jaki vetrovi, pa se za Goris često kaže da je najvetrovitiji grad u Jermeniji.

Na levoj obali reke Goris, u krtim vulkanskim stenama nalazi se pravi lavirint podzemnih prolaza i pećina, ali i kamenih piramida, i taj deo grada naziva se „pećinskim Gorisom“. Od najranijih vremena te pećine su korištene kao ljudske nastambe koje su u bronzanom dobu prerasle u pravo naselje.

Istorija uredi

Pretpostavlja se da ime grada potiče iz nekog od proto indoevropskih jezika i izvedeno je iz reči „gor“ (stena) i „es“ (postojati) i znači „naselje na steni“. Celo područje je stalno naseljeno još od kamenog doba, a prvi pomen naselja datira iz doba države Urartu. Na jednoj glinenoj pločici iz VIII veka pne Urartski kralj Rusa I spominje državu Goristsa kao jednu od 23 teritorije koje je pokorio. Pretpostavlja se da je to naselje upravo današnji Goris. Naselje spominje i Ksenofon 401. godine p. n. e. u Anabasisu.

Srednjovekovno naselje bilo je smešteno istočno od današnjeg grada na levoj obali reke. Taj deo se danas nazica Starim Gorisom i poklapa se sa današnjim selima Goru i Goraik koje je spominjao i Stepanos Orbelijan u XIII veku u.

Današnje ime se prvi put spominje 1624. godine. Od 1813. grad je postao sastavni deo Carske Rusije, da bi već sedamdesetih godina XIX veka postao upravni centar Zangezurske provincije Rusije.

U blizini starog dela grada 1876. je osnovano novo naselje. Nakon propasti DR Jermenije 1920. godine, 26. aprila 1921. osnovana je republika Planinska Jermenija koju su činile tadašnje pokrajine Zangezur (danas Sjunik), Daralakjaz (danas Vajots Džor) i Artsak sa Gorisom kao glavnim gradom.[3]

Demografija uredi

Prema rezultatima popisa iz 1897. u naselju je živelo 1.450 stanovnika, od kojih su 1.082 bili Jermeni a 209 azerski Tatari.[4]

Prema podacima statističkog zavoda Jermenije, u gradu je 2010. živelo 23.022 stanovnika što je za oko 240 stanovnika manje u odnosu na stanje iz 2001. godine. Celokupnu populaciju danas u gradu čine Jermeni, od kojih je jedan znatan deo izbeglice iz susednog Azerbejdžana.

Znamenitosti uredi

 
Crkva svetog Grigorija Prosvetitelja

U blizini grada nalazi se čuveni Tatevski manastir iz 10. veka, jedan od najlepših manastira Jermenske apostolske crkve. U samom gradu se nalazi kamena crkva Svetog Grigorija prosvetitelja.

Goris je i rodno mesto jednog od najvećih jermenskih prozaista Aksela Bakunca, a njegova kuća je pretvorena u muzej.

U gradu se trenutno gradi centar za kardio-vaskularne bolesti uz pomoć donacija iz Francuske.[5]

U gradu od 1967. radi državni Univerzitet.

Gradovi pobratimi uredi

Galerija uredi

 
Panorama grada


Grad na starim kartama uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi