Glembajevi
Glembajevi je jugoslavenski igrani film snimljen 1988. godine u režiji Antuna Vrdoljaka. Predstavlja adaptaciju znamenite drame Gospoda Glembajevi hrvatskog pisca Miroslava Krleže. Radnja je smještena u Zagreb 1913. godine i prikazuje Glembajeve, bogatu i utjecajnu buržujsku obitelj koja pripada establishmentu tadašnje Austro-Ugarske. Protagonist, koga tumači Mustafa Nadarević je njihov sin Leone koji se, nakon dugog izbivanja, vraća u obiteljski dom kako bi se konačno obračunao s obitelji koju prezire zbog toga što je njeno bogatstvo bilo stvoreno na zločinu.
| Glembajevi | |
|---|---|
| Režija | Antun Vrdoljak |
| Scenario | Antun Vrdoljak |
| Predložak | Gospoda Glembajevi; autor: Miroslav Krleža |
| Muzika | Arsen Dedić |
| Fotografija | Vjekoslav Vrdoljak |
| Montaža | Damir German |
| Studio | Jadran film FRZ |
| Datum(i) premijere | 30. 6. 1988
|
| Trajanje | 120 min. |
| Zemlja |  SFR Jugoslavija |
| Jezik | srpskohrvatski |
Glembajevi su predstavljali prilično ambiciozan, ali i atipičan film za tadašnju jugoslavensku i hrvatsku kinematografiju. Prije svega se to odnosilo na to da je produkciju sponzorirala tvornica alkoholnih pića Badel, te poslije, u svrhe promocije, na tržište izbacila liker pod imenom Glembay. Usprkos toga, film, koji je okupio tadašnju hrvatsku glumačku elitu, je dobio brojne pohvale, a 1999. godine je ušao u izbor najboljih hrvatskih filmova svih vremena.[1] Neki kasniji kritičari su uspjeh filma tumačili povijesnim paralelama, odnosno tome što je prikazivao dekadenciju društveno-političkog sustava Austro-Ugarske u atmosferi nedugo pred slom Jugoslavije, odnosno što je stjecajem okolnosti imao likove slične tajkunima koji će Hrvatskom dominirati u postkomunističko doba.[2]
Radnja uredi
Jedanaest godina nakon majčina samoubojstva slikar Leone Glembay vraća se iz inozemstva u obiteljsku kuću u Zagrebu, gdje ga salijeću uspomene iz prošlosti, ponajviše na voljenu majku, na sestru koja je također počinila samoubojstvo, na barunicu Castelli - drugu ženu njegova oca, uglednog bankara Ignjata Glembaya. Jedina osoba koju Leone doista poštuje među članovima svoje porodice jest Beatrice, udovica njegova brata Ivana, sad časna sestra imenom Angelika. Suočen sa svenazočnim licemjerjem i znajući kriminalni način na koji su se Glembayi obogatili, Leone dolazi u sukob s ocem i barunicom.
Glavne uloge uredi
- Mustafa Nadarević kao Leone Glembay
- Ena Begović kao barunica Castelli
- Tonko Lonza kao Ignjat Glembay
- Bernarda Oman kao Beatrice, sestra Angelika
- Matko Raguž kao Silberbrant
- Žarko Potočnjak kao Puba Fabriczy
- Zvonimir Zoričić kao Franz
- Zvonko Štrmac
- Zvonimir Rogoz
- Ksenija Pajić kao prosjakinja Fanika Canjeg
Nagrade uredi
- Pula 1988.
- Zlatna arena za glavnu mušku ulogu Mustafi Nadareviću
- Zlatna arena za epizodnu žensku ulogu Eni Begović
- Zlatna arena za kostimografiju
- Herceg Novi 1988.
- Brončana mimoza za režiju (ex aequo sa Zdravkom Šotrom za film Braća po materi)
- Vrnjačka banja 1988.
- 3. nagrada za scenarij
- Niš 1988.
- Grand prix Ćele kula Mustafi Nadareviću
- Bitolj 1988.
- Zlatna plaketa Vjekoslavu Vrdoljaku
Zanimljivosti uredi
- Glumica Ena Begović je za ulogu barunice Castelli nagrađena Zlatnom arenom za epizodnu žensku ulogu. Glumica je nagradu odbila, jer je smatrala da se radi o glavnoj ulozi. Film je, također, podijelio kritiku i zbog znatna pomlađivanja lika barunice Castelli, ali ga je publika iznimno dobro prihvatila.
- Scena ubojstva barunice Castelli snimljena je u dvorcu Maruševcu kraj Varaždina.
Izvori uredi
- ↑ „"Tko pjeva, zlo ne misli" najbolji hrvatski film svih vremena!” (Croatian). Slobodna Dalmacija. 1999-11-28. Pristupljeno 8. II 2013.
- ↑ Jurica Pavičić (26.03.2017). „Tranzicija je završila. Uskoro počinje četvrti čin Glembajevih”.
Vanjske poveznice uredi
- Glembajevi na sajtu IMDb
- Filmski programi