Glauk (Sizifov sin)

Glauk (starogrčki: Γλαῦκος) bio je, u grčkoj mitologiji, sin Sizifa. On je, prema mitu, umro nasilnom smrću, koja je bila povezana s njegovom veštinom odgajanja konja. Glauk je bio kralj Korinta[1] i glavni lik u jednoj, danas izgubljenoj Eshilovoj tragediji, koja se zvala Glauk u Potniji (Glaucus Potnieus).[2] Fragmenti te tragedije pronađeni su na jednom papirusu iz Oksirinha.[3]

Mitologija uredi

Glauk je učestvovao u pogrebnim igrama održanim u čast Pelije, koje je organizovao Pelijin sin Akasta. To su bile znaminite "Igre za Peliju" (Athla epi Pelia), na kojima su se nadmetali neki od najvećih grčkih heroja, uključujući i Argonaute.[4] Glauka je u utrci dvokolica pobedio Jolaj. Jedan fragment iz Eshilove tragedije ponekad se tumači tako da je se zaključuje kako je Glauk poginuo nesrećnim slučajem dok se svojim dvokolicama vraćao kući s tih igara, no čini se verovatnijim da je do tog nesrećnog slučaja došlo tokom utrke.[4] Prema Pausaniji,[5] Glaukov duh je u obliku Taraksipa (= "onog koji zastrašuje konje") lutao oko Istma i plašio konje na Istamskim igrama.[6]

Postoje dve verzije mita o Glaukovoj smrti.[7] Prema jednoj, hranio je svoje kobile ljudskim mesom da bi ih učinio bržim i živahnijim, ali tokom samih igara nije ih imao čime nahraniti, pa su ga one napale i rastrgnule ga. [8] S druge strane, Servije kaže da je Glauk uvredio boginju Afroditu bilo tako što je svoje kobile sprečavao da se oplođavaju da bi ih učinio bržim,[9] bilo tako što ju je generalno omalovažavao.[10] Boginja mu se tad osvetila preko njegovih vlastitih konja.[11] Prema nekim drugim izvorima, kobile su ga rastrgle zato što su na beotskim pašnjacima kod Potnije pasle travu koja izaziva gnev[12] ili zato što su se napile vode s jednog svetog izvora.[13]

Genealogija uredi

Glaukova majka bila je Meropa, kći Atlasova i jedna od Plejada.[14] Kad se udala za Sizifa, postala je jedina Plejada koja je vodila ljubav s nekim smrtnikom.

Sizif je isprva pokušao da svog sina oženi s Mestrom, ćerkom Erisihtonovom, koja je imala sposobnost menjati svoj oblik, no uprkos tome što je za ugovaranje tog braka platio visoku cenu, ona je izbegla Glauka, a Posejdon ju je odneo na Krit.[15] Glauk se potom oženio Nisovom ćerkom koja se zvala Eurimeda[16] ili Eurinoma.[17] Zevs je bio predskazao da Glauk neće imati dece, možda zbog njegovog ogrešenja o Afroditu. Premda je Eurinoma rodila čuvenog heroja Belerofonta, njegovim se istinskim ocem obično smatra Posejdon.[18] Međutim, u Ilijadi je kao Belerofontov otac naveden upravo Glauk.[19] Motiv s konjima tu se ne zaustavlja: Posejdon se s njima povezivao, a Belerofont je jahao na krilatom Pegazu.

Glauk je nasledio Sizifa na prestolu Efire, grada koji je podigao, a koji je kasnije postao Korint. On je predak Glauka, koji se u Ilijadi borio u likijskoj vojsci na strani Trojanaca.[20]

Reference uredi

  1. Gilbert Murray, The Eumenides of Aeschylus (Oxford University Press, 1925), str. 15.
  2. A.F. Garvie, Aeschylus: Persae (Oxford University Press, 2009), str. xliii.
  3. H.D. Broadhead, The Persae of Aeschylus (Cambridge University Press, 1960), str. lviii.
  4. 4,0 4,1 Garvie, Aeschylus: Persae, str. xliv.
  5. Pausanija, Opis Helade, VI, 20, 19
  6. Stephen G. Miller, Arete: Greek Sports from Ancient Sources (University of California Press, 2004), str. 56.
  7. Katharina Volk, Vergil's Georgics (Oxford University Press, 2008), str. 60.
  8. Tu je verziju zabaležio Marko Valerije Prob, koji je pripisuje Asklepijadu iz Tragila; Volk, Vergil's Georgics, str. 60. V. i Higin, Fabulae 250, i Pausanija, Opis Helade, VI, 20, 19; cf. Robin Hand, The Routledge Handbook of Greek Mythology, Based on H.J. Rose's Handbook of Greek Mythology (Routledge, 2004), str. 432, 663.
  9. Verglije, Georgike, III, 266–268, sa Servijevim komentarom uz stih 268; Hand, The Routledge Handbook of Greek Mythology, str. 432, 663.
  10. Hand, The Routledge Handbook of Greek Mythology, str. 432.
  11. Volk, Vergil's Georgics, str. 60.
  12. Sholija uz Euripidovog Oresta 318; Plinije Stariji, Prirodoslovna pitanja XXV, 53; Hand, The Routledge Handbook of Greek Mythology, str. 432, 663.
  13. Servijev komentar uz Vergilijevu Eneidu 268; za sveti izvor, v. Pausanija, Opis Helade, IX, 8, 1; Hand, The Routledge Handbook of Greek Mythology, str. 432, 663.
  14. Homer, Ilijada VI, 154–155 (gde se ne navodi Meropino ime); Asklepijad iz Tragila, 12F1; Pseudo-Apolodor, Biblioteka I, 9, 3.
  15. Pseudo-Hesiod, Katalog žena, frg. 43a 2–83; Hand, The Routledge Handbook of Greek Mythology, str. 433, 663.
  16. Pseudo-Apolodor, Biblioteka I, 9, 3
  17. Higin, Fabulae, 157.
  18. Hesiod, Katalog žena, frg. 43a 2–83; Pindar, Olimpijske ode, XIII, 66–69; Hand, The Routledge Handbook of Greek Mythology, str. 433, 663.
  19. Homer, Ilijada VI, 154.
  20. Lowell Edmunds, Approaches to Greek Myth (Johns Hopkins University Press, 1990), str. 13.