Wikipedija

Georg Friedrich Händel

Georg Friedrich Händel (Halle na Saali, 23. veljače 1685. - London, 14. travnja 1759.), njemačko-engleski barokni skladatelj najpoznatiji po svojim oratorijima i operama.[1] Rođen je kao Georg Friedrich Händel u Halleu, no s dobivanjem engleskog državljanstva 22. siječnja 1727.[2], anglikanizirao je svoje ime i postao znan kao George Frideric Handel. Njegovo najpoznatije i najznačajnije djelo je oratorij Mesija koji je nastao prema tekstovima iz Biblije kralja Jakova. Od njegovih instrumentalnih djela najznačajnija su Glazba na vodi i Glazba za kraljevski vatromet. Na njega su utjecali talijanski barokni skladatelj, te najznačajniji engleski barokni skladatelj, Henry Purcell, pa je njegova glazba upravo zbog toga izvršila velik utjecaj na mnoge skladatelj među koje spadaju i Haydn, Mozart i Beethoven.

Georg Friedrich Händel
barok
Biografske informacije
Rođenje23. veljače 1685.
Njemačka Halle an der Saale, Njemačka
(tada Sveto Rimsko Carstvo)
Smrt14. travnja 1759.
Ujedinjeno Kraljevstvo London, Ujedinjeno Kraljevstvo
Profesionalne informacije
Zanimanjeskladatelj
Opus
Djelatni periodc. 1699. - 1757.

Životopis uredi

 
Georg Friedrich Händel u mlađim danima

Georg Friedrich Händel rođen je 23. veljače 1685. u mjestu Halle na Saali kao sin Georga i Dorothee Händel (prije Taust). Iste te godine rođeni su i Johann Sebastian Bach i Domenico Scarlatti. Händel je talent za glazbu pokazao vrlo rano, te je već sa sedam godina svirao na čembalu i orguljama, a s devet godina je počeo i skladati. No, njegov otac, ugledni liječnik u Halleu koji je služio na dvorovima po Saskoj i Brandenburgu[3], nije želio da mu se sin bavi glazbom već je želio da studira pravo. No, u kontrastu s ocem, Händelova majka Dorothea poticala je njegov glazbeni talent.[4]

No unatoč svemu, mladi Händel je imao dozvolu za učenje sviranja i kompozicije kod Friedricha Wilhelma Zachaua, orguljaša u Crkvi Liebfrauen u Halleu. Njegova teta, Anna, sala mu je spinet za sedmi rođendan, a Händel ga je stavio na tavan tako da ga je mogao svirati kad kod njegovog oca ne bi bilo u blizini.[5][6]

Godine 1702., Händel je ispunio očevu želju i upisao je pravo na Sveučilištu u Halleu, no nakon smrti njegovog oca 1703., Händel je napustio studij i počeo se baviti glazbom postavši orguljaš u jednoj protestantskoj crkvi. Tijekom njegovog boravka u Halleu, njegov suvremenik Johann Sebastian Bach je propješačio 25 milja kako bi se susreo s Händelom, a kada je stigao saznao je da je Händel napustio Halle kočijom nekoliko sati prije Bachova dolaska.[7] Sljedeće godine seli se u Hamburg gdje postaje violinist i čembalist u jednoj opernoj kući. Tu se upoznao s Johannom Matthesonom, Christophom Graupnerom i Reinhardom Keiserom. Postoji jedna zanimljiva anegdota vezana uz Händela i Matthesona. Tijekom Händelova posjeta Hamburgu izvodila se Matthesonova opera Kleopatra, a Mattheson, koji je pjevao u operi, zamolio je Händela da svira čembalo u orkestru, no kada se Mattheson vratio s pozornice i završio svoj pjevači dio želio je sam svirati čembalo, ali mu Händel nije želio dati. Dvojica skladatelja su se sukobila u prostoru za orkestar, no prekinuli su i izašli na ulicu. Tu su se odlučili na dvoboj kojeg su gledali znatiželjni prolaznici. Dvoboj bi možda završio kobno da nije bilo Händelove odjeće. Kada je Mattheson krenuo mačem na Händela uboo ga je u metalno dugme na odijelu i tako je razbio svoj vlastiti mač te je dvoboj završio bez posljedica. Njih dvojica su se nakon tog događaja pomirili i postali bolji prijatelji nego što su bili.[8][9] Tu je napisao i svoje prve dvije opere, Almira i Neron, koje su izvedene 1705. godine. Ubrzo je napisao još dvije opere, Dafne i Florindo, koje su izvedene 1708. godine.

Italija uredi

 
Georg Friedrich Händel

U periodu od 1706. do 1709. Händel je boravio u Italiji gdje ga je pozvao Gian Gastone de' Medici. To je Händel upoznao Gastoneovog brata Ferdinanda, također skladatelja. Kako je tadašnji papa zabranio operu, Händel je posao našao u skladanju sakralne glazbe. Najpoznatije djelo iz ovog perioda je Dixit Dominus (1707.). Napisao je i mnogo kantata u opernom stilu koje su se izvodile na dvoru karidnala Pietra Ottobonija. Njegova opera Rodrigo praizvedena je 1707. u Firenci, a njegova opera Agripina praizvedena je 1709. u Veneciji. Agripina, koja je izvedena čak 27 puta, pokazala je njegovu skladateljsku zrelost i postavila je temelje za njegovu reputaciju vrsnog opernog skladatelja. Njegova dva oratorija, La Resurrezione i Trijumf vremena su praizvedena u Rimu. Prvi je praizveden 1709., a drugi 1710.

Vrhunac - Ujedinjeno Kraljevstvo uredi

Händel 1710. postaje Kappellmeister Đure, kneza izbornika Hanovera, koji će kasnije postati George I. Godine 1710., tijekom svog puta u London, posjetio je Annu Mariu Luisu de' Medici. U Londonu se skrasio 1712. te je dobivao godišnju plaću od £200 od kraljice Ane. Tijekom svog boravka u Londonu, jedan od najvažnijih patrona bio mu je mladi Richard Boyle, 3. grof Burlington, koji je vrlo rano razvio ljubav za njegovu glazbu.[10]

Godine 1723. Händel se seli u novoizgrađenu kući na adresu Brook Street 25. Taj stan je iznajmljivao sve do svoje smrti 1759. Ta kuća danas je muzej otvoren za javnost u kojem se često mogu čuti i izvedbe barokne glazbe. Händel je baš u ovom stanu skladao neka od svojih najpoznatijih djela: Mesija, Prorok Zadok i Glazba za kraljevski vatromet.

Godine 1726. praizvedena je njegova opera Scipion, a marš iz te opere postao je tradicionalni spori marš jedne britanske zaštitne jedinice. Sljedeće godine Händel je dobio i britanski državljanstvo te je postao naturalizirani Britanac, a u skladu s tim promijenio je svoje ime u George Frideric Handel.

 
Još jedan Händelov portet.

Te iste godine Händel je dobio narudžbu za četiri himne koje bi se izvele tijekom krunidbe kralja Georga II. Jedna od te četiri, Prorok Zadok, izvodi se na svakoj krunidbi nekog engleskog vladara od tada. Händel je od 1720. do 1728. bio predsjednik Kraljevske glazbene akademije, a od 1729. do 1734. bio je suradnik J.J. Heideggera na mjestu predsjednika Kraljevskog teatra. Händel je bio povezan i s Kraljevskom opernom kućom u Covent Gardenu, gdje su praizvedene mnoge njegove talijanske opere.

U travnju 1737., s 52 godine, Händel je doživio moždani udar koji je njegovu desnu ruku privremeno paralizirao što je uzrokovalo da prestane nastupati tijekom jednog perioda. Tijekom ovog perioda se žalio i na svoj vid. Tada je otputovao u mjesto Aix-la-Chapelle gdje se kupao u toplim kupkama i svirao orgulje za publiku. Händel se 1740. u potpunosti odrekao vođenja opera. To je napravio jer je u tom poslu izgubio veću količinu novca.

Oporavak od moždanog udara i smrt uredi

Nakon oporavka Händel se fokusirao na skladanju oratorija. Njegov Mesija praizveden je 13. travnja 1742. u Dublinu, a zbor koji je pjevao sačinjavalo je 26 dječaka i 5 muškaraca iz dva crkvena zbora u Dublinu. Godine 1749. skladao je Glazbu za kraljevski vatromet, a na praizvedbi je bilo 12,000 ljudi. No, sljedećeg dana umrlo je troje ljudi, uključujući i jednog trubača.

Händel je 1750. organizirao izvedbu Mesije u bolnici Foundling. Izvedba je bila veliki uspjeh, a to je uzrokovalo da se svake godine u toj bolnici održavaju izvedbe Händelovih djela. Ta je tradicija trajala sve do Händelove smrti. Kao znak zahvale, Händel je postavljen za voditelja bolnice samo dan nakon prve izvedbe. Händel je nakon svoje smrti toj instituciji ostavio kopiju Mesije.

Iste te godine, tijekom povratka u London (iz Njemačke), Händel se ozbiljno ozlijedio u prometnoj nesreći između Haaga i Haarlema u Nizozemskoj.[11] Već 1751. počeo je gubiti vid u jednom oku. Uzrok tome bio je nepoznat. Ubrzo nakon prvog, sljepoća se proširila na drugo oko. Umro je osam godina kasnije, 14. travnja 1759. u Londonu, a posljednja izvedba kojoj je prisustvovao bila je izvedba njegovog Mesije. Na njegov sprovod došlo je više od 3,000 ljudi, a pokopan je uz sve društvene počasti. Grobnica mu se danas nalazi u Pjesničkom kutku Westminsterske opatije.

Händel se nikad nije ženio, a svoj privatni život držao je u tajnosti. Za razliku od mnogih skladatelja Händel je za sobom ostavio veliko imanje, u vrijednosti od £20,000 (što je tada bila enormna svota), od kojeg je veći dio otišao njegovoj nećakinji u Njemačkoj, a ostatak je podijeljen među ostalom rodbinom, slugama i prijateljima.

Djela uredi

Glavni članak: Dodatak: Popis skladbi Georga Friedricha Händela

Među Händelov opus spadaju 42 opere, 29 oratorija, preko 120 kantata, tria i dueta, mnogobrojne arije, komorna glazba, velik broj ekumenskih djela, ode i serenate, te 16 koncerata za orgulje. Njegovo najpoznatije djelo, oratorij Mesija, zajedno sa zborom Aleluja, danas predstavlja jedno od najpopularnijih vokalno-instrumentalnih djela i jedno od najizvođenijih djela tijekom Božića. Još neka popularna djela su mu concerti grossi opus 3 i opus 6, skladba "Kukavica i slavuj", te 16 suita za instrumente s tipkama od kojih je najpopularnija "Harmonični kovač".

Händel je u svoja djela počeo uvoditi instrumente koji tada nisu bili česti: viola d'amore i violetta marina ("Orlando"), lutnja ("Oda danu svete Cecilije"), trombon ("Šaul"), klarinet i kornet ("Tamerlan"), tiorba, francuski rog ("Glazba na vodi"), kontrafagot, viola da gamba, zvona, orgulje i harfa ("Julije Cezar", "Aleksandrova gozba").

Händelova djela su kategorizirana i mogu se zapisati i kraticama HWV. Recimo, Mesija je zna i kao HWV 56.

Ostavština uredi

 
Georg Friedrich Händel i britanski kralj George I. na brodu tijekom Georgove vožnje Temzom. George I. je tražio od Händela da mu napiše skladbu koju bi slušao dok se vozi Temzom. Tako je nastala Glazba na vodi, a orkestar koji ju izvodi može se vidjeti u pozadini, na drugom brodu.

Nakon njegove smrti, Händelove talijanske opere pale su u zaborav, no jedan malo broj odlomaka iz tih opera ostao je popularan, kao arija "Ombra mai fu" iz Kserksa. Njegova reputacija tijekom XIX. i početka XX. stoljeća izgrađena je primarno na njegovim engleskim oratorijima koji su najčešće izvođeni od strane velikih zborova. Među te oratorije spadaju Ester (1718.), Atalia (1733.), Šaul (1739.), Izrael u Egiptu (1739.), Mesija (1742.), Samson (1743.), Juda Makbejac (1747.), Solomon (1748.) i Jefta (1752.). Njegovi najbolji oratoriji nastali su prema libretu koji je napisao Charles Jennens.

Tijekom 1960-ih, kada se ponovo razvio interes za baroknu glazbu, došlo je do oživljavanja zanimanja za Händelove talijanske opere, a neke od njih su čak i izvedene. Od 50 što ih je napisao u periodu od 1705. do 1738., Agripina (1709.), Rinaldo (1711., 1731.), Orlando (1733.), Alcina (1735.), Ariodanta (1735.) i Kserkso (1738.) se ističu i danas se izvode diljem opernih kuća i koncertnih dvorana. No, po nekima su najbolje Julije Cezar (1724.) i Rodelinda (1725.), koje su zbog svoje orkestracije i vokalnih dijelova uvrštene u redovite operne repertoare.

 
Kraljevski vatromet 1749.

Među ostalim oživljenim djelima spadaju i neke sekularne kantate koje su znane i kao sekularni oratoriji i koncertne opere. Najznačajnije od ovih su Oda danu svete Cecilije (1739.; prema tekstu koji je napisao John Dryden) i Oda za rođendan kraljice Ane (1713.). Za neke kantate je koristio mitološke motive. Prema tim motivima su nastale kantate Akid i Galateja (1719.), Herkules (1745.) i Semele (1744.).

Händel je bio jako cijenjen među kolegama skladateljima, i tijekom života i nakon njega. Prema nekima, slavni Johann Sebastian Bach je rekao:

Händel je jedina osoba koju bih želio vidjeti prije nego umrem i jedina osoba koja bih želio biti, da nisam Bach.

Wolfgang Amadeus Mozart je o Händelu rekao:

Händel razumije utjecaj bolje nego itko od nas. Kad odabire, udara kao munja.

Ludwig van Beethoven ga je smatrao "majstorom svih skladatelja"'. Beethoven je dodao i sljedeće:

Idite kod njega i naučite od njega kako postići enormne efekte, na tako jednostavan način.

Dana 28. srpnja, Händel je, zajedno s Johannom Sebastianom Bachom i Heinrichom Schützom, komemoriran kao glazbenik u luteranskom kalendaru svetaca.

Händel je nakon dobivanja britanskog državljanstva anglikanizirao ime i postao George Frideric Handel. Ta anglikanizirana forma koristi se ponajviše u engleskom govornom području, dok se germanska forma Georg Friedrich Händel koristi u Njemačkoj i u većini drugih zemalja, no u Francuskoj se njegovo prezime piše Haendel što uzrokuje male probleme pri katalogizaciji. Postojao je i još jedan skladatelj sa sličnim prezimenom, Handl, Slovenac, no on je ipak poznatiji kao Jakob Petelin Gallus.

Johann Sebastian Bach veza uredi

Iako su bili rođeni u samo nekoliko sedmica razlike i na međusobno vrlo kratkoj udaljenosti, J.S. Bach i Georg Friedrich Händel se nikada nisu susreli. Godine 1719. J.S. Bach je putovao u Halle u nadi da će se sresti, ali Händel je već otputovao u vrijeme dok je Bach stigao. Godine 1729. kada je Händel još jednom bio u svom rodnom gradu, Bach je poslao svoga sina Wilhelma Friedemanna Bacha da pozove Händela u Leipzig, ali Händel nije bio u mogućnosti da putuje. Na prilično nevjerovatan način muzika ova dva najveća kompozitora iz kasnog baroka pokazuje da nije ni bilo nekih zajedničkih tačaka. J.S. Bach je bio odličan u žanrovima kao što su crkvena kantata, oratoriji "Pasije", mise, i koncerti u stilu Vivaldija , koje Händel jedva da je i dotaknuo. Händelovi najveći uspjesi su bili u operi, oratorijima, a koncerti u stilu Arcangela Corellija su bili žanrovi neobrađeni od strane J.S. Bacha. Gdje se činilo da se njihovi interesi preklapaju u sviti za klavijaturu i instrumentalnoj sonati, ali baš tu se njihovi stilovi uveliko razlikuju. Tako da su solo sonatu potpuno prepustili trećem članu kompozitorskog trija rođenog 1685. Domenicu Scarlattiju.[12]

Izvori uredi

  1. ↑ Dean, Winton (1969). Handel and the Opera Seria. University of California Press. str. 19. ISBN 978-0520014381. 
  2. ↑ „British Citizen by Act of Parliament: George Frideric Handel”. Parliament.uk. 14 April 2009. Pristupljeno 13 April 2012. 
  3. ↑ Adams Aileen, K., Hofestadt, B., "Georg Handel (1622–97): the barber-surgeon father of George Frideric Handel (1685–1759)", Journal of Medical Biography, 2005., 13. kolovoza(3): str. 142–49. [1]
  4. ↑ „Biografije skladatelja - Virginia Tech”. Arhivirano iz originala na datum 2007-06-14. Pristupljeno 2011-03-29. 
  5. ↑ Otto Erich Deutsch, "Handel: Biografija", Music & Letters, 36(3) (srpanj 1955.), str. 269–72.
  6. ↑ Hird, Edward, Rev., O Mesiji Arhivirano 2017-12-23 na Wayback Machine-u, travanj 1993., Deep Cove Crier, North Vancouver, B.C., Canada.
  7. ↑ Bach i Händel
  8. ↑ Händel i Mattheson
  9. ↑ Nataša Perak Lovričević, Ljiljana Ščedrov: Glazbeni susreti 2. vrste, PROFIL, Zagreb, 2007.
  10. ↑ Handel. A Celebration of his Life and Times 1685–1759. National Portrait Gallery, str. 92.
  11. ↑ Dent, Edward Joseph: Handel; R A Kessinger Publishing; ISBN 1-4191-2275-4, str. 63
  12. ↑ „Georg Friedrich Händel, kompozitor”. bach-cantatas.com. Pristupljeno 25. 1. 2019. 

Literatura uredi

  • Burrows, Donald. Handel. Oxford: Oxford University Press, 1994. ISBN 0-19-816470-X
  • Otto Erich Deutsch, Handel: A Documentary Biography, 1955.
  • Frosch, W.A., The "case" of George Frideric Handel Arhivirano 2007-08-06 na Wayback Machine-u, New England Journal of Medicine, 1989; 321:765-769, 14. 9. 1989. [2] Arhivirano 2009-01-05 na Wayback Machine-u
  • Harris, Ellen T. (glavni urednik) The librettos of Handel's operas: a collection of seventy librettos documenting Handel's operatic career New York: Garland, 1989. ISBN 0-8240-3862-2
  • Hogwood, Christopher. Handel. London: Thames and Hudson, 1984. ISBN 0-500-01355-1
  • Keates, Jonathan. Handel, the man and his music. London: V. Gollancz, 1985. ISBN 0-575-03573-0
  • Meynell, Hugo. The Art of Handel's Operas The Edwin Mellen Press (1986.) ISBN 0-88946-425-1
  • Abraham, Gerald (1954). Handel: a symposium. Oxford University Press 
  • Burrows, Donald (1997). The Cambridge Companion to Handel. Cambridge University Press. ISBN 0-521-45613-4 
  • Bukofzer, Manfred F., Music in the Baroque Era – From Monteverdi To Bach, Read Books, UK, 2008 ISBN 1443726192 ISBN 9781443726191
  • Chrissochoidis, Ilias. "Early Reception of Handel's Oratorios, 1732–1784: Narrative – Studies – Documents" (PhD dissertation, Stanford University, 2004), available through UMI.
  • Chrissochoidis, Ilias. "Handel at a Crossroads: His 1737–1738 and 1738–1739 Seasons Re-Examined[mrtav link]", Music & Letters 90/4 (November 2009), 599–635.
  • Chrissochoidis, Ilias. "Handel, Hogarth, Goupy: Artistic intersections in Handelian biography[mrtav link]", Early Music 37/4 (November 2009), 577–596.
  • Chrissochoidis, Ilias. "'hee-haw ... llelujah': Handel among the Vauxhall Asses (1732)", Eighteenth-Century Music 7/2 (September 2010), 221–262.
  • Dean, Winton; Knapp, John Merrill (1987). Handel's Operas, 1704–1726. 1. Oxford: Clarendon Press. ISBN 0-19-816441-6. 
  • Dean, Winton (2006). Handel's Operas, 1726–1741. The Boydell Press. Arhivirano iz originala na datum 2009-09-26. Pristupljeno 2015-04-28. 
  • Dent, Edward Joseph (2004). Handel. R A Kessinger Publishing. ISBN 1-4191-2275-4. 
  • Harris, Ellen T. Handel as Orpheus. Voice and Desire in the Chamber Cantatas Harvard University Press, 2001. ISBN 0-674-00617-8
  • Hicks, Anthony (2013), „Handel, George Frideric”, Grove Music Online (Oxford University Press)  (potrebna pretplata)
  • Hicks, Anthony, (1998), "Handel, George Frederick" in Stanley Sadie, (Ed.), The New Grove Dictionary of Opera, Vol. Two, pp. 614–626. London: MacMillan Publishers, Inc. ISBN 0-333-73432-7 ISBN 1-56159-228-5
  • Keates, Jonathan (1985). Handel: The Man and His Music. New York: St Martin's Press. 
  • Larsen, J.P. (1972). Handel's Messiah. London: Adams and Charles Black Limited. 
  • Leopold, Silke. Händel die Opern Bärenreiter 2009, ISBN 978-3-7618-1991-3
  • McGeary, Thomas (2013). The Politics of Opera in Handel's Britain. Cambridge, UK: Cambridge University Press. ISBN 978-1-107-00988-2. 
  • Mainwaring, John (1760). Memoirs of the Life of the Late George Frederic Handel. London: Printed for R. and J. Dodsley.
  • National Portrait Gallery. Handel. A Celebration of his Life and Times 1685–1759. 
  • Young, Percy Marshall (1966). Handel. New York: David White Company. 
  • Howell, Ian. „How to Handle Spelling Händel”. The Countertenor Voice (February 2011). 
  • Howell, Ian. „Guiding Handel's Legacy: An Interview with Handel House Museum Director Sarah Bardwell”. The Countertenor Voice (May 2011). 
  • John Mainwaring: Memoirs of the Life of the Late George Frederic Handel. London 1760. (deutsch von Johann Mattheson, Hamburg 1760)
    • George Frideric Handel, Hedwig Mueller von Asow, John Mainwaring: Biographie, Briefe und Schriften: Biographie, Briefe und Schriften. Georg Olms Verlag, 1977, ISBN 3-487-06331-X. (auch bei Google Books)
  • John Mainwaring: Leben und Musik des Georg Friedrich Händel. Vorwort und Übersetzung Johann Mattheson. Revidierte Neuausgabe. Heupferd Musik Verlag, Dreieich 2010, ISBN 978-3-923445-08-0.
  • Friedrich Chrysander: G. Fr. Händel. Leipzig 1885–67. (Neuauflage 1966)
  • Romain Rolland: Haendel. F. Alcan, Paris 1910.
  • Johanna Rudolph: Händelrenaissance – Eine Studie. 2 Bände, Aufbau-Verlag, Berlin 1960.
  • Alfred Mann: Georg Friedrich Händel – Composition lessons/Aufzeichnungen zur Kompositionslehre. Hallische Händel-Ausgabe, Supplement Band 1, Bärenreiter-Verlag, Kassel 1878.
  • Konrad Sasse: Händel-Bibliographie. Dt. Verl. für Musik, Leipzig 1963.
  • Walther Siegmund-Schultze: Georg Friedrich Händel. Dt. Verl. für Musik, Leipzig 1980.
  • Walter Eisen (Hrsg.): Händel-Handbuch. Bärenreiter-Verlag, Kassel,
    • 1. – Lebens- und Schaffensdaten. Thematisch-systematisches Verzeichnis. Bühnenwerke. 1983, ISBN 3-7618-0610-8.
    • 2. – Thematisch-systematisches Verzeichnis. Oratorische Werke, vokale Kammermusik, Kirchenmusik. 1984, ISBN 3-7618-0715-5.
    • 3. – Thematisch-systematisches Verzeichnis. Instrumentalmusik, Pasticci und Fragmente. 1986, ISBN 3-7618-0716-3.
    • 4. – Dokumente zu Leben und Schaffen. 1985, ISBN 3-7618-0717-1.
  • Friedrich Wilhelm Bautz: Händel, Georg Friedrich. In: Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon (BBKL). Bd. 2, Hamm 1990, ISBN 3-88309-032-8, Sp. 435–446. (de)
  • Paul Henry Lang: George Frideric Handel. Dover Publications, Mineola, N. Y. 1996, ISBN 0-486-29227-4.
  • Hans Joachim Marx: Händels Oratorien, Oden und Serenaden. Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen 1998, ISBN 3-525-27815-2.
  • Winton Dean, John Merrill Knapp: Handel’s Operas, 1704–1726. Clarendon, Oxford 1987, ISBN 0-19-315219-3.
  • Winton Dean: Handel’s dramatic oratorios and masques. Clarendon, Oxford 1990, ISBN 0-19-816184-0.
  • Christopher Hogwood: Georg Friedrich Händel. Eine Biographie, Insel Verlag, Frankfurt/M. 2000, ISBN 3-458-34355-5.
  • Werner Pieck: Leben Händels. Biographie. EVA, Hamburg 2001, ISBN 3-434-50455-9.
  • Michael Heinemann: Georg Friedrich Händel. Reinbek 2004, ISBN 3-499-50648-3.
  • Stefan Zweig: Georg Friedrich Händels Auferstehung. In: Sternstunden der Menschheit. Vierzehn historische Miniaturen. Fischer Taschenbuch Verlag, ISBN 3-596-20595-6. (E-Text)
  • Karl-Heinz Ott: Tumult und Grazie. Über Georg Friedrich Händel. Hoffmann und Campe, Hamburg 2008, ISBN 978-3-455-50091-2.
  • Hans Joachim Marx: Das Händel-Handbuch in 6 Bänden. Laaber-Verlag, Laaber 2008, ISBN 978-3-89007-684-3.
  • Dorothea Schröder: Georg Friedrich Händel. C. H. Beck Wissen, München 2008, ISBN 978-3-406-56253-2.
  • Franzpeter Messmer: Georg Friedrich Händel. Artemis & Winkler/Patmos, Düsseldorf 2008, ISBN 978-3-491-35022-9.
  • Corinna Hesse: Händel – Leben in der Musik. Das Händel-Hörbuch. Eine klingende Biografie mit Musik. Silberfuchs Verlag, 2009, ISBN 978-3-940665-08-9.
  • Peter Overbeck: Georg Friedrich Händel. (BasisBiographien 37). Suhrkamp-Verlag, Frankfurt am Main 2009, ISBN 978-3-518-18237-6.
  • Michael Wersin: Händel & Co. Die Musik der Barockzeit. Reclam, Stuttgart 2009, ISBN 978-3-15-020181-7.
  • Otto Brusatti: Mein Messias. Edition Splitter, Wien 2009, ISBN 978-3-901190-47-6.
  • Jonathan Keates: Handel : the man and his music. Bodley Head, London 2008, ISBN 978-0-224-08202-0.
  • Armin Stein: Georg Händel und sein großer Sohn. Projekte-Verlag Cornelius, Halle (Saale) 2012, ISBN 978-3-95486-299-3.
  • Ludwig Holtmeier, Johannes Menke, Felix Diergarten: Solfeggi, Bassi e Fughe. Georg Friedrich Händels Übungen zur Satzlehre. Florian Noetzel Verlag, Wilhelmshaven 2013, ISBN 978-3-7959-0906-2

Vanjske veze uredi

 U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Category:Georg Friedrich Händel
 Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Author:George Frideric Handel
 Potražite izraz no u W(j)ečniku, slobodnom rječniku.
 Wikiknjige imaju materijala na temu: no
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Georg_Friedrich_Händel&oldid=41766616