Genetička struktura populacije

Genetička struktura populacije predstavlja učestalost gena (jedinki koje ih sadrže) u toj populaciji. Da bi se utvrdila učestalost gena (njihovih alela) ili njihovih kombinacija (genotipova) prate se fenotipske osobine jedinki koje čine neku populaciju.[1][2]

Osobine koje se prate i služe za utvrđivanje genetičke strukture neke populacije mogu da budu:

  • morfološko-anatomske: oblik, veličina, boja nekog telesnog dela;
  • fiziološko-biohemijske. različite forme nekog proteina, enzima;
  • osobine u ponašanju jedinki.

U određivanju genetičke strukture humanih populacija neophodno je da se zadovonje određeni kriterijumi:

  • koriste se osobine određene jednim genom ili malim brojem gena, kvalitativne osobine, kao što su:
  • uzorak koji se ispituje mora da bude dovoljno velik i da nije odabran.

Populacija je u ravnoteži ako se njena genetička struktura održava nepromenjenom iz generacije u generaciju.

Genetičku strukturu populacije određuju:

  • faktori koji održavaju njenu genetičku ravnotežu
  • faktori koji tu ravnotežu remete.

Međusobno dejstvo ovih faktora određuje stabilnost populacije koja nije statična već dinamična:

  • kada se u populaciji učestalost gena ne bi nikada menjala, tj. ne bi remetila njena ravnoteža, ne bi dolazilo ni do evolucije.

Faktori koji remete genetičku ravnotežu populacije su istovremeno i faktori evolucije i pripadaju im:

Reference uredi

  1. Griffiths, Anthony J. F.; Miller, Jeffrey H.; Suzuki, David T. i dr.., ur. (2000). „Genetics and the Organism: Introduction”. An Introduction to Genetic Analysis (7th izd.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-3520-2. 
  2. Hartl D, Jones E (2005)

Literatura uredi

Vidi još uredi

Genetička ravnoteža populacije‎