Gelazije II. (1060/1064 - 29. januar 1119), rođen kao Giovanni Caetani bio je 161. papa, koji je stolovao od 24. januara 1118. do 29. januara 1119. godine. Njegov kratkotrajni pontifikat je označila posljednja veća eskalacija borbe za investituru, zbog koje je njegov najveći dio proveo u egzilu.

Gelazije II.
Gelasius II

Papinstvo počelo 24. januar 1118.
Papinstvo završilo 29. januar 1119.
Prethodnik Paskal II.
Nasljednik Kalist II.
Rođen oko 1060.
Gaeta, Papinska Država
Umro 29. januar 1119.
Cluny, Francuska
Ostali pape imena Gelazije

Biografija uredi

Bio je rodom iz Gaete, odnosno porodice Caetani, iz koje je kasnije potekao Papa Bonifacije VIII. Prema nekim izvorima, koji kod dijela historičara izazivaju sumnje, služio je kao redovnik u samostanu Montecassino. Papa Urban II ga je pozvao u Rim, gdje je u augustu 1088. postao papski pod-đakon, a potom 23. septembra 1088. postao kardinal-đakon crkve Santa Maria in Cosmedin. Mnogo važnije je bilo imenovanje za papskog kancelara 1089. Na tom je mjestu ostao sljedećih trideset godina; time je uspostavljen presedan prema kome kancelar može biti samo kardinal, odnosno da dužnost vrši doživotno ili do izbora za papu. Giovanni Caetani je također reformirao papsku upravu, uspostavivši potpuno nezavisne službenike i prekinuvši dotadašnje oslanjanje na rimske svjetovne notare.

Za papu je izabran tri dana nakon smrti Paskala II. U gradskoj aristokraciji je tada postojala snažna frakcija pristaša rimsko-njemačkog cara Heinricha V. Jedan od njih je bio Cencio II Frangipane koji je zarobio Gelazija. U martu 1118. je izbio ustanak prilikom koga je Gelazije oslobođen. Međutim, papa je odmah morao bježati iz Rima, gdje je ustoličen antipapa Grgur VIII.

Gelazije je došao u Gaetu, odakle se uz normansku pomoć u julu vratio u Rim. Međutim, klan Frangipani je još uvijek bio snažan, te je papa napadnut prilikom služenja mise. Morao je ponovno bježati, te se zaputio u Francusku. U oktobru je stigao u Marseille; potom je posjetio Montpeiler, Avignon i Vienne, gdje je održao sinod. Planirao je sazvati veliki crkveni sabor na kome bi konačno riješio pitanje investiture, ali ga je u pretekla smrt u Opatiji Cluny.

Naslijedio ga je Guy de Bourgogne, nadbiskup Viennea, koji je uzeo ime Kalist II.