Gangliozid je molekul koji se sastoji od glikosfingolipida (keramida i oligosaharida) sa jednim ili više molekula sijalinske kiseline (e.g. N-acetilneuraminska kiselina, NANA) vezana za šećerni lanac.[1] 60+ poznatih gangliozida se uglavnom razlikuje po poziciji i broju NANA ostataka.

Hemijska struktura gangliozida.

Funkcija uredi

Gangliozidi, glikosfingolipidi, and glikoproteini su komponente ćelijske membrane koji modulišu prenos ćelijskih signala. Oni se koncentruju u lipidnim splavovima. Nedavno je utvrđeno da imaju značajnu ulogu u imunologiji. Oni daju ćelijama prepoznatljive površinske markere koji omogućavaju ćelijsko prepoznavanje i međućelijsku komukaciju. Strukture slične ABO krvnoj grupi antigena na površini ljudskih ćelija mogu da budu oligosaharidne komponente glikosfingolipida.

Prirodni i semisintetički gangliozidi se smatraju mogućim lekovima za neurodegenerativna oboljenja.[2]

Literatura uredi

  1. Donald Voet, Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 izd.). Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0. 
  2. Mocchetti I (2005). „Exogenous gangliosides, neuronal plasticity and repair, and the neurotrophins”. Cell Mol Life Sci 62 (19-20): 2283–94. DOI:10.1007/s00018-005-5188-y. PMID 16158191. 

Spoljašnje veze uredi