Galileja
Galileja (hebr. הגליל [ha-Galil — ha-Galil], arap. الجليل [al-Jalīl — el-Dželal]) je geografska regija koja obuhvaća velik dio sjevernog Izraela. Tradicionalno se dijeli na tri dijela;
- Gornja Galileja
- Donja Galileja
- Zapadna Galileja
Geografija uredi
Galileja uključuje više od jedne četvrtine sadašnjeg Izraela i obuhvaća površinu od oko 5.000 km2. Proširuje se od Dana na sjeveru, kod planine Hermon, do grebena Carmela i Gilboa na jugu, te od doline Jordana na istoku pa sve do Sredozemnog mora na zapadu.
Zapadna Galileja prostire se od sjevera Haife do granice između Izraela i Libanona. Donja Galileja prostire se od planine Carmel na jugu do doline Beit HaKerem na sjeveru. Gornja Galileja prostire se od Beit HaKerem doline sve do granice sa Libanonom. Istočna granica je Galilejsko jezero i planine Golana.
Većina Galileje sastoji se od brdovitog terena, sa visinama između 500 do 700 metara. Postoji više visokih planina kao što je planina Tabor i Meron. Relativno niže temperature u usporedbi sa ostatkom Izraela i velika količina padalina čine Galileju središtem flore i faune. Zbog potoka, vegetacije i Galilejskog jezera, Galileja je popularno turističko središte Izraela.
Povijest uredi
Glavni članak: Povijest Izraela i Palestine
Židovi su prije Galileju zvali Galil. Za vrijeme Rimskog carstva regija je podijeljena na Judeju, Samariju i Galileju, koja je obuhvaćala cijeli sjeverni dio zemlje, te je bila najveća od te tri regije. Herod Antipas, sin Heroda velikog, vladao je Galilejom kao tetrarh tijekom ere Isusa Krista. Galileja je bila domovina Isusa tijekom velikog dijela njegovog života.
638. arapski kalifat je preuzeo kontrolu regije i pripojio je Urdunu (Jordanu). Tijekom Križarskih ratova Galileja je organizirana u Principalitet Galileje. Većinom Srednjeg vijeka ta regija je bila pod jurisdikcijom Otomanskog carstva, pa nakon toga pod Britanskim mandatom. Nastanili su je Arapi i Druzi. 1948. Galileja je pripala Izraelu.
Moderna Galileja uredi
Galileja je jedno od rijetkih regija Izraela u kojoj su Arapi ostali i nakon osnutka te države 1948. „Srce Galileje“ – distirkt Carmel, gornji Nazaret, Ma’alot-Tarshiha, Migdal Ha’emek i Afula – ima arapsku većinu sa 75 % u udjelu stanovništva. Cijelo stanovništvo Galileje sadržilo je u 1990-ima oko 50 % Židova i 50 % Arapa (u koje su uključeni i Beduini). Također postoji i velika populacija Druza u tom području.
Nazaret, Sakhnin, Shaghur, Tamra i Kafr Kanna ima arapsku većinu od 78%. Židovska agencija pokušavala je desetljećima povećati udio Židova u Galileji,[1] ali ne-židovsko stanovništvo i dalje raste. U 2006., od 1.2 milijuna stanovnika Galileje, otprilike 53.1 % su bile razne manjine (Arapi i Druzi), dok su samo 46.9 % bili Židovi.[2]
Glavni gradovi Galileje su Akko, Nazaret, Nahariya, Safed, Karmiel, Afula, Qiryat Shemona i Tiberijas. Iako je Haifa izvan te regije služi kao administrativno i komercijalno središte. Većina naselja su mala sela koje povezuju rijetke ceste. Željeznica ide uz obalu Sredozemnog mora. Razvijaju se i industrijski parkovi koji bi zaposlili stanovništvo.
Izvori uredi
- ↑ „30 settlements planned for Negev and Galilee”. 08. 08. 2003.. Pristupljeno 19. 01. 2008.
- ↑ Ofer Petersburg (December 12 2007). „Jewish population in Galilee declining”. Ynet. Pristupljeno 01. 02. 2008.
