Funan
| |||||||||||||||||||||||||||
Funan (kineski: 扶南 Fúnán; kmerski: អាណាចក្រនគរភ្នំ ឬ ហ្វូណន; vijetnamski: Phù Nam) je naziv što su ga kineski kartografi, geografi i pisci dali indiziranoj državi — ili, preciznije, slabo povezanoj mreži država (Maṇḍala)[1][2] — koja je postojala u Jugoistočnoj Aziji, centrirana oko delte Mekonga, od I. do VI. vijeka. Naziv ove države potječe iz kineskih historiografskih tekstova koji opisuju kraljevstvo, a najdetaljniji opisi uglavnom su temeljeni na izvještaju dvojice kineskih diplomata, Kanga Taija i Zhua Yinga, predstavnika Istočnog Wua iz Nankinga, koji su putovali u Funan sredinom III. vijeka.[3]
Kraljevstvo Funan ima drugačije nazive u suvremenim jezicima regije — na kmerskom je znano kao Vnom (វ្នំ) ili Nokor Phnom (នគរភ្នំ), na tajlandskom kao Fū nān (ฟูนาน), a na vijetnamskom kao Phù Nam — međutim naziv "Funan" nikada nije pronađen u tadašnjim lokalnim tekstovima te danas ostaje nepoznato koji su naziv za svoju državu koristili tadašnji mještani. Neki naučnici vjeruju kako je pojam nastao od kineske transkripcije kmerskog izraza bnaṃ ili vnaṃ (suvremeni termn je phnoṃ, koji znači "planina"), dok drugi vjeruju kako se uopće ne radi o transkripciji već o autohtonom kineskom izrazu koji se može prevesti kao "Pacificirani Jug".
Kao i sam naziv, etnolingvistička pozadina funanskog naroda je i danas tema naučnih debata. Tri vodeće teorije tvrde da su stanovnici Funana većinski bili mon-khmerskog porijekla, ili austroazijskog ili pak multietničkog porijekla, međutim dostupni dokazi su prilično nejasni. Američki historičar, Michael Vickery, rekao je da, iako nije moguće identificirati jezik Kraljevstva Funan, dostupni dokazi snažno sugeriraju kako su stanovnici bili Kmeri.[4] Rezultat arheoloških istraživanja u Óc Eu sugerira kako "nema stvarnog diskontinuiteta između Óc Ea i predangkorskih razina", što upućuje na lingvističku dominaciju Kmera na tom području.[5]
Prema izvještajima kineskih historičara, vjeruje se kako je Funan utemeljen tokom I. vijeka na području delte Mekonga, međutim arheološki dokazi s tog područja sugeriraju postojanje ljudskih nastambi koje datiraju još iz IV. vijeka pne. Iako ga Kinezi smatraju jedinstvenim političkim entitetom, suvremeni naučnici sugeriraju kako je Funan zapravo bio skup gradova-država koji su povremeno bili u međusobnom sukobu, a u drugo su vrijeme funkcionirali kao jedinstveni entitet.[6] Temljem arheoloških dokaza iz Óc Ea u južnom Vijetnamu, u koje spadaju rimski, kineski i indijski predmeti, pretpostavlja se da je Funan bio važno trgovinsko središte.[7] Iskopine kod Angkor Boreija, u južnoj Kambodži, također sugeriraju važnost Funana u tamošnjim okolnostima. S obzirom na povezanost dvaju lokacija, postoji velika mogućnost kako su Óc Eo i Angkor Borei sačinjavali žilu kucavicu kraljevstva.
Kraljevstvo Funan je nestalo sredinom VI. vijeka, kada je pripojen kmerskom kraljevstvu Chenla.
Reference uredi
- ↑ Martin Stuart-Fox (2003). A Short History of China and Southeast Asia: Tribute, Trade and Influence. Allen & Unwin. str. 29.
- ↑ Dougald JW O′Reilly (2007). Early Civilizations of Southeast Asia. Altamira Press. str. 194.
- ↑ Higham, C., 2001, The Civilization of Angkor, London: Weidenfeld & Nicolson, ISBN 9781842125847
- ↑ Michael Vickery, "Funan reviewed: Deconstructing the Ancients," Bulletin de l'École Française d'Extrême Orient XC-XCI (2003–2004), str. 101–143
- ↑ Pierre-Yves Manguin, "From Funan to Sriwijaya: Cultural continuities and discontinuities in the Early Historical maritime states of Southeast Asia", in 25 tahun kerjasama Pusat Penelitian Arkeologi dan Ecole française d'Extrême-Orient, Jakarta, Pusat Penelitian Arkeologi / EFEO, 2002, str. 59-82.
- ↑ Hà Văn Tấn, "Oc Eo: Endogenous and Exogenous Elements", Viet Nam Social Sciences, 1–2 (7–8), 1986, str. 91–101.
- ↑ Lương Ninh, "Funan Kingdom: A Historical Turning Point", Vietnam Archaeology, 147 3/2007: 74–89.
Literatura uredi
- George Cœdès, The Indianized States of Southeast Asia (translated from the French by Susan Brown Cowing). Honolulu: East West Center Press, 1968
- George Cœdès, "Études Cambodgiennes XXV: Deux inscriptions sanskrites du Fou-nan",Bulletin de l'École Française d'Extrême Orient XXXI (1931), str. 1–12
- Louis Finot, "Notes d'Épigraphie XI: Les Inscriptions de Mi-so'n", Bulletin de l'École Française d'Extrême Orient IV (1904), str. 918–925
- Karl-Heinz Golzio, "Kauṇḍinya in Südostasien", in Martin Straube, Roland Steiner, Jayandra Soni, Michael Hahn and Mitsuyo Demoto (eds.) Pāsādikadānaṁ. Festschrift für Bhikkhu Pāsādika, Marburg: Indica et Tibetica Verlag 2009, str. 157–165
- Heinrich Hackmann, Erklärendes Wörterbuch zum chinesischen Buddhismus. Chinesisch-Sanskrit-deutsch. Von Heinrich Hackmann. Nach seinem handschriftlichen Nachlass überrbeitet von Johannes Nobel, Leiden: E. J. Brill 1952
- Claude Jacques, “'Funan', 'Zhenla'. The reality concealed by these Chinese views of Indochina”, in R. B. Smith and W. Watson (eds.), Early South East Asia: Essays in Archaeology, History, and Historical Geography, New York, Oxford University Press, 1979, str. 371–9.
- Claude Jacques,‘Funan: a major early Southeast Asian State’, in The Khmer Empire: Cities and Sanctuaries, Fifth to Thirteenth Century, translated by Tom White, Bangkok, River Books, 2007, str. 43–66.
- James C.M. Khoo (editor), Art & archaeology of Fu Nan: pre-Khmer Kingdom of the lower Mekong valley, Bangkok, The Southeast Asian Ceramic Society, Orchid Press, 2003
- Lương Ninh, Vương quó̂c Phù Nam: lịch sử và văn hóa [Fu Nan: history and culture], Hà Nội, Viên văn hóa và Nhà xuât bản Văn hóa thông tin, 2005
- Lương Ninh, «Nước Chi Tôn», một quőc gia cở ở miển tây sông Hậu, (“Chi Tôn”, an ancient state in the western bank of the Hậu river), Khảo cổ học, ső 1, 1981, tr.38
- Pierre-Yves Manguin, “The archaeology of Fu Nan in the Mekong River Delta: the Oc Eo culture of Viet Nam”, in Nancy Tingley and Andreas Reinecke, Arts of ancient Viet Nam: from River Plain to Open Sea, Houston, Museum of Fine Arts, 2009, str. 100–118.
- Pierre-Yves Manguin, “From Funan to Sriwijaya: Cultural continuities and discontinuities in the Early Historical maritime states of Southeast Asia”, in 25 tahun kerjasama Pusat Penelitian Arkeologi dan Ecole française d'Extrême-Orient, Jakarta, Pusat Penelitian Arkeologi / EFEO, 2002, str. 59-82.
- Pelliot, Paul (1903). „Le Fou-nan” (French). Bulletin de l'École française d'Extrême-Orient 3: 248-303. DOI:10.3406/befeo.1903.1216. Pristupljeno October 22, 2017.
- Miriam T. Stark, “From Funan to Angkor: Collapse and Regeneration in Ancient Cambodia”, G. Schwartz, J. Nichols (eds.), After Collapse: The Regeneration of Societies, University of Arizona Press, 2006, str. 144–167.[1] Arhivirano 2015-09-23 na Wayback Machine-u
- Michael Vickery, Society, Economics, and Politics in pre-Angkor Cambodia: The 7th–8th centuries. Tokyo: The Center for East Asian Cultural Studies for Unesco, The Toyo Bunko, 1998
- Michael Vickery, "Funan reviewed: Deconstructing the Ancients." Bulletin de l'École Française d'Extrême Orient XC-XCI (2003–2004), str. 101–143. [2]
- An Giang Province Bureau of Culture, Sport and Tourism, Office of Cultural Heritage; An Giang Province Management Commission for Oc Eo Cultural Relics, Di Sản Văn Hóa Phù Nam-Óc Eo, An Giang-Việt Nam: Thế kỷ I-VII (Phu Nam-Oc Eo Heritage, An Giang-Vietnam: 1st-7th Century), [Long Xuyen], An Giang, 2013.
