Frank Lloyd Wright

Frank Lloyd Wright (Richland Center, Wisconsin, 8. lipnja, 1867. - Phoenix, Arizona, 9. travnja, 1959.), istaknuti američki arhitekt prve polovice 20. stoljeća.

Frank Lloyd Wright
funkcionalizam
Rođenje8. lipnja 1867.
Sjedinjene Američke Države Richland Center, Wisconsin
Sjedinjene Američke Države
Smrt9. travnja, 1959.
Sjedinjene Američke Države Phoenix, Arizona
Sjedinjene Američke Države
Opus
Poljearhitektura
PraksaLouis Sullivan
Znamenita djela

Biografija uredi

Nakon djetinjstva provedenoga na farmi u Spring Greeneu, odlazi 1888. u Chicago i stupa u atelje vodećeg američkog arhitekta Louisa Sullivana.

Pored praktičnog iskustva što ga je tu stekao za njegovo umjetničko formiranje bilo je odlučno još nekoliko komponenata. Došavši iz provincije sačuvao je ljubav za kolonijalnu arhitekturu, njenu udobnost i povezanost s pejzažom. Bliske su mu ideje J. Ruskina, E.-E. Violet-le-Duca i arhitekata s istočne američke obale koji se inspiriraju na tradicijama stare georgijanske arhitekture (McKim, Mead, Richardson).

Prvi Wrightovi radovi, nastali još u ateljeu Sullivana – vlastita kuća u Oak Parku (1889.) i kuća Charnley u Chicagu (1891.) – u tragu su američke ladanjske arhitekture. Napustivši 1893. Sullivana, Wright se još jače priklanja tradiciji i projektira niz objekata osebujnoga pečata – kuće Winslow u River Forestu (1893.), Husser u Chicagu (1899.) i River Forest Golf Club (1898.).

Oko 1900. zanosi se japanskom arhitekturom i inspirirajući se njome uspijeva stvoriti građevni tip što ga varira u nizu poznatih "prerijskih kuća". Osnovno je obilježje tih kuća horizontalna raščlanjenost i naglašen plastični motiv strehe. Ideja kontinuiranog unutarnjeg prostora, koju je Wright razradio već u ranijim objektima, dobila je novu formulaciju u obliku ukrštenog tlocrta koji se sažimlje u središnjem prostoru (halu) u kojemu je smješten kamin – kuće Willitts u Highland Parku (1902.), Heurtley u Chicagu (1902.), Bradley i Hickox u Kankakeeu (1900.), Martin u Buffalou (1904.), Coonley u Riversideu (1908.), Roberts u River Forestu (1908.), Gale u Oak Parku (1909.) i, najljepša među njima, kuća Robie u Chicagu (1909.).

U "prerijskim kućama" Wright je stvorio prototip američke rezidencijalne arhitekture, pomirivši tradiciju i potrebu za suvremeno oblikovanim prostorom. Istovremeno, nastaju i njegovi prvi objekti u armiranom betonu u kojima kubičnim formama teži prema skulpturalnoj jasnoći volumena i monumentalnosti: uredska zgrada Larkin u Buffalou (1904., srušena 1950.), Unity Church u Oak Parku (1906.) i hotel u Mason Cityju (1909.).

 
Robie kuća

S "prerijskim kućama" jedna je arhitektonska misao bila iscrpljena, i već 1910. se javljaju u njegovom radu prvi znakovi krize. Boravak u Europi 1911. nije mu ispunio očekivanja i ostao je praktički bez uticaja na njegov rad. Po povratku gradi vlastitu kuću Taliesin u Spring Greenu u kojoj prvi put primjenjuje razvedeni tlocrt s unutarnjim patiom. Iako predviđa neka kasnija rješenja, ovaj je objekt značajniji kao gesta povratka pejzažu i traženju neposrednijega kontakta s ambijentom prirode.

Tragajući za izvornim oblikom i dalekom prošlošću američkog kontinenta Wright se oduševljava megalitičkim konstrukcijama i masivnim zdanjima pretkolumbovske Amerike. Iz toga izviru masivnost i monumentalnost kao osnovne značajke projekata realiziranih u ovom razdoblju – Midway Gardens u Chicagu (1914.) i veličini Imperial Hotel u Tokiju (1922.). Tek oko 1930. Wright počinje asimilirati europska iskustva prihvaćajući nove materijale, nove konstruktivne metode i novu estetiku.

 
Falling Water

S kućom Kaufmann (Falling Water) u Connellsvilleu (1936.) u kojoj je dao jedno od remek-djela moderne arhitekture započinje drugo plodno razdoblje Wrightova opusa. Osnovne su karakteristike novih objekata povezanost s pejzažom, slobodan tlocrt koji je preko patia ili staklenih stijena povezan s vanjskim prostorom i naglašavanje plastike krovišta. U njima je na suvremen način razrađena prostorna i plastična koncepcija ranijih "prerijskih kuća".

Među najpoznatijim objektima ladanjskog tipa su kuće Hanna u Palo Altu (1937.), Goetsch-Winkler u Okemosu (1939.), Sturgis kraj Los Angelesa (1940.), Lloyd Lewis u Libertsvilleu (1940.), Pauson kraj Phoenixa (1940.) i Jacobs II u Madisonu (1948). U trgovini Morris u San Franciscu (1949.) javlja se motiv kružne rampe kojom je postignut snažan prostorni efekt. Ona je još jače izražena na kući njegova sina Daniela Wrighta u Phoenixu (1952.), a kulminira u njegovu posljednjem djelu Guggenheimovu muzeju u New Yorku (1959.). Posthumno se prišlo realizaciji njegova grandioznog projekta za komunalni centar Marine Country u Kaliforniji (1962.).

Filozofija rada i značaj uredi

 
Guggenheim muzej

Wright je, bez sumnje, jedna od najkontradiktornijih ličnosti u modernoj arhitekturi. Do kraja života ostao je individualist podjednako u načinu života i umjetničkom shvaćanju, pa ipak njegov opus predstavlja značajno poglavlje suvremene arhitekture.

Prvi je intuitivno naslutio i razradio ideju kontinuiranog unutarnjeg prostora, koju su europski arhitekti započeli rješavati znatno kasnije. Europskom racionalizmu, koji je probudio zanimanje za rješavanje konstruktivnih metoda i za socijalne aspekte, on je suprotstavio organičko shvaćanje arhitekture koje u centar stavlja čovjeka pojedinca i njegov odnos prema ambijentu u kojem živi. Stoga Wright svaki projekt rješava neovisno od prijašnjega kao singularnu i neponovljivu kreaciju.

Snaga i originalnost njegove vizije dobivaju osobitu potvrdu u posljednjem razdoblju u kojemu je, prihvativši eurposka iskustva, stvorio djela koja po svojoj poetičnosti i plastičnoj slobodi zacrtavaju nove puteve arhitektonskog oblikovanja. Iako ponekad opterećen literarnošću i simbolikom, Wrightov opus po bogatstvu stvaralačkih ideja i raznovrsnosti nema premca u modernoj arhitekturi.

Pored realiziranih projekata, izradio je više vizionarskih rješenja: za centar Pittsburga i Bagdada, projekt za neboder visok 1600 m i čuveni Broadacre plan (1955.) u kojem daje prijedlog za sistematsku urbanizaciju zemlje. Ostavio je za sobom i golem literarni opus u kojem je pored teoretskih i stručnih pogleda sadržan i bogat autobiografski materijal.

Godine 1938. sagradio je vlastitu kuću Taliesin West u pustinji kraj Phoenixa; tu je ostao do kraja života stvorivši od sebe svojim življenjem izvan civilizacije gotovo mitsku ličnost. Umro je 1959 godine od raka stomaka.

Eksterni linkovi uredi