Franjo Gregurić
Franjo Gregurić (Lobor, 12. listopada 1939.), hrvatski političar, treći predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
| Franjo Gregurić | |
|---|---|
| Mandat 17. srpnja 1991. – 12. kolovoza 1992. | |
| Prethodnik | Josip Manolić |
| Nasljednik | Hrvoje Šarinić |
| Mandat 8. studenog 1990. – 17. srpnja 1991. | |
| Predsjednik | Franjo Tuđman |
| Rođenje | 12. listopada 1939. Lobor, Hrvatska |
| Politička stranka | Hrvatska demokratska zajednica |
Životopis uredi
Rođen u zagorskom selu Lobor. Završio je srednju tehničku školu u Zagrebu, a zatim diplomirao na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radno iskustvo gradio je u hkmijskoj fabrici „Radonja“ iz Siska, kao i „Kromos“ iz Zagrebu u kojoj je napredovao do pozicije tehničkog direktora. Posle prelazi u veliko državno poduzeće „Astra“ iz Zagreba na visoku funkciju. U to vreme Astra je izvozla u Sovjetski Savez tako da je neko vrijeme radio i u Moskvi.
Poslije prvih višestranačkih izbora 1990. godine ulazi u politiku kao član Hrvatske demokratske zajednice. U drugoj hrvatskoj vladi, u kabinetu Josipa Manolića, bio je potpredsjednik Vlade od 8. studenog 1990. godine kada je zamijenio Matu Babića.[1] Predshednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman postavio ga je za trećeg hrvatskog premijera 17. srpnja 1991. godine. Na funkciji je ostao do izbora za Sabor 1992. godine.[2]
Kad je preuzeo dužnost predsjednika Vlade, Hrvatska se nalazila u teškoj situaciji. Iako je 25. lipnja 1991. donijela Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti, Hrvatska je odgodila njene pravne učinke zbog tromjesečnog moratorijuma međunarodne zajednice, stoga nije bila međunarodno priznata kao samostalna država. U Krajini su izbili nemiri pobunjenih Srba. Nekoliko tjedana kasnije, posle nekoliko neuspeha još neiskusne Hrvatske vojske, u Vladu su ušli i članovi drugih političkih stranaka zastupljenih u Hrvatskom saboru (osim Hrvatske stranke prava). Ta Vlada kasnije je bila poznata i kao Vlada demokratskog jedinstva.
Za vreme mandata Gregurićem vlade, Hrvatska je se osamostalila, odlukom Sabora od 8. listopada 1991., a 15. siječnja 1992. godine priznata je i od strane međunarodne zajednice.[3] U veljači 1992., Vlada nacionalnog jedinstva počela se raspadati. Najprije ju je napustio Dražen Budiša, predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke, iz protesta što je Vlada ponudila autonomiju krajinskim Srbima, a za uzvrat je tražila njihovo priznanje hrvatskog suvereniteta. Budišinu odluku slijedili su i predstavnici drugih stranaka osim HDZ-a. Do kraja njegovog mandata Gregurićevu Vladu ponovo su popunili ministri iz HDZ-a.
Nakon drugih parlamentarnih izbora 1992. godine postao je zastuopnik u Saboru. Na izborima 1995. ponovo je izabran u Sabor. Bio je i savjetnik predsjednika Franje Tuđmana za gospodarstvo od 1993. do 1995. godine.[4]
Bio je predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice od 1993. do 2000. godine. Od 1995. do 1999. bio je član nadzornog odbora Sladorane iz Županje i zajmenik predsjednika nadzornog odbora Industrije nafte (INA) iz Zagreba. Od 2008. godine član je nadzornog odbora Evropetrola iz Rijeke.[4] U srpnju 2004. godine izabran je za predsjednika nadzornog odbora Elka kabeli iz Zagreba.[5] Od 2008. godine član a od svibnja 2010. predsjednik je nadzornog odbora Instituta IGH iz Zagreba.[6]
Oženio je Jozefinu s kojom ima dvoje djece. Kći Sanja bila je u braku sa Zlatkom Matešom, petim hrvatskim premijerom.[7]
Izvori uredi
- ↑ Republika Hrvatska, Pristupljeno 29. 4. 2013.
- ↑ Republika Hrvatska, Pristupljeno 29. 4. 2013.
- ↑ Dnevnik.hr - Sutra 15. godišnjica međunarodnog priznanja Hrvatske, Pristupljeno 29. 4. 2013.
- ↑ 4,0 4,1 Franjo Gregurić - Politopedia Arhivirano 2016-03-06 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 29. 4. 2013.
- ↑ Elka d.o.o. - Franjo Gregurić na čelu Nadzornog odbora ELKA kabela, Pristupljeno 29. 4. 2013.
- ↑ Business.hr > Franjo Gregurić novi predsjednik NO-a IGH Arhivirano 2010-05-30 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 29. 4. 2013.
- ↑ Zlatko Mateša ženi se četvrti put: Ludo sam zaljubljen. Volim Bojanu, želim da se uda za mene! - Jutarnji.hr Arhivirano 2012-02-26 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 29. 4. 2013.