Francisco José Ayala

Francisco José Ayala Pereda (Madrid, 12. 3. 1934. – ), špansko-američki evolucijski i molekularni biolog, genetičar, filozof nauke i akademik, te bivši dominikanski svećenik.

Francisco José Ayala

Rođenje 12. 3. 1934. (1934-03-12) (dob: 90)
Madrid, Španija
Smrt 5 mart 2023
Državljanstvo špansko (1934–1971)
američko (1971–)
Polje biologija, genetika
Institucija Kalifornijski univerzitet, Irvine
Alma mater Autonomni univerzitet u Madridu
Univerzitet u Salamanci
Univerzitet Columbia
Akademski mentor Theodosius Dobzhansky
Poznat po populacijskoj genetici
Istaknute nagrade Nacionalna medalja za nauku
Nagrada Templeton
Religija katoličanstvo

Biografija uredi

Ayala je rođen 1934. u Madridu kao sin Francisca i Soledad. Visoko obrazovanje započeo je studirajući fiziku na Autonomnom univerzitetu u Madridu na kojem je 1955. stekao titulu prvostupnika (B.S.). Sljedećih pet godina studirao je teologiju na Univerzitetu u Salamanci i 1960. zaredio se za dominikanskog svećenika, no napustio je službu nakon svega nekoliko mjeseci. Godine 1961. odlazi u Sjedinjene Države i studira genetiku na Univerzitetu Columbia u New Yorku, te 1964. pod mentorstvom Theodosiusa Dobzhanskyja stječe doktorat (Ph.D.). Njegov rad ispituje genetske prilagodljivosti voćne mušice (Drosophila) i otkriva da je tempo evolucije ovisan o količini genetske varijacije u populaciji. Akademsku karijeru započeo je predavajući na Univerzitetu Rockefeller i Koledžu Providence, a 1971. imenovan je za profesora genetike na Kalifornijskom univerzitetu u Irvineu i iste godine dobiva američko državljanstvo. Godine 1987. na istom univerzitetu postao je profesor bioloških nauka, dok je 1989. imenovan i profesorom filozofije. Tokom 1970-ih Ayala se posvetio istraživanju procesa genetičke varijacije i prirodne selekcije na molekularnoj razini, a kasnije je ostavio značajan doprinos javnom zdravstvu istraživanjem populacijske strukture, načina razmnožavanja i razvoja parazitskih protozoa. Ayala je istovremeno istaknuo i kao aktivan borac protiv fundamentalističkih tendencija u američkom obrazovanju odnosno forsiranja kreacionizma u škole. Također, autor je višestrukih radova u kojima se obrađuju filozofija nauke i teodicejska pitanja. Ayala tako tvrdi da je odnos religije i nauke kompatibilan, te da je kreacionistički svjetonazor u suprotnosti s osnovnim teološkim konceptima.

Nagrade i priznanja uredi

Među značajnijim nagradama koje je Ayala primio su američka Nacionalna medalja za nauku (2001), Nagrada Templeton (2010), predsjednikova nagrada Američkog instituta biologije, počasna zlatna medalja Gregor Mendel od Češke akademije nauka, te zlatne medalje College de France, istraživačkog instituta Stazione Zoologica u Napulju i Italijanske akademije nauka. Dvanaest počasnih doktorata Ayala je primio od Univerziteta u Ateni, Bologni, Barceloni, Balearima, Leónu, Madridu, Salamanci, Valenciji, Vigu, Varšavi, Dalekoistočnog federalnog univerziteta, te Masarikovog univerziteta. Članom je Američke akademije umjetnosti i nauke (od 1977), Nacionalne akademije nauka i Američkog filozofskog društva, a obnašao je i dužnost predsjednika Američke udruge za unapređivanje nauke. Također, Ayala je strani član Ruske akademije nauka, Italijanske akademije nauka, Španske akademije nauka, Meksičke akademije nauka i Srpske akademije nauka i umjetnosti.

Opus uredi

Ayala je objavio preko 950 publikacija i 30 knjiga. Djelomična lista najnovijih monografija:

Vanjske veze uredi

Službe u kulturi
Prethodi:
Eloise E. Clark
Predsjednik Američke udruge za unapređivanje nauke (AAAS)
1995
Slijedi:
Rita R. Colwell