Francis Fukuyama

Yoshihiro Francis Fukuyama (27. oktobar 1952) je američki politilog, politički ekonomist i pisac koji trenutno predaje na Centru za demokraciju, razvoj i vladavinu prava na univerzitetu Stanford. [1] Najpoznatiji je po knjizi The End of History and the Last Man (1992), u kojoj je utvrdio da naglo širenje liberalne demokracije na razna područja svijeta, uzrokovano padom komunističkih režima, predstavlja završetak socio-kulturne evolucije čovječanstva, odnosno da liberalno-demokratsko društveno-političko uređenje predstavlja konačni oblik organizacije ljudskog društva. Te su ideje stekle izuzetnu popularnost 1990-ih i početkom 2000-ih, postavši svojevrsnom neslužbenom ideologijom gotovo svih zapadnih država i pro-zapadnih pokreta i organizacija, a Fukuyamu učinilo jednim od najuticajnijih mislilaca u historiji. Ideja o kraju historije je, pak, svoju ekstremni izraz pronašla u pokretu američkih neokonzervativaca s kojim se Fukuyama često povezivao,[2] a od koga se od sredine 2000-ih nastoji ograditi.

Yoshihiro Francis Fukuyama
Rođenje27. 10. 1952. (1952-10-27) (dob: 71)
Chicago
Filozofija
Glavni interesizemlje u razvoju
upravljanje
međunarodna ekonomska politika
Gradnja nacija i demokratizavcija
strateška i bezbjedonosna pitanja
Znamenite ideje
Inspiracija

Izvori uredi

  1. „Francis Fukuyama”. Francis Fukuyama. Stanford Freeman Spogli Institute for International Studies. 
  2. Thies, Clifford (2011-06-24) The End of Hystery? Francis Fukuyama's Review of The Constitution of Liberty Arhivirano 2011-06-27 na Wayback Machine-u, Mises Institute

Eksterni linkovi uredi