Fran Hrčić
Fran Hrčić (Samobor, 7. listopada 1876. — Samobor, 1. studenoga 1953.), hrvatski dramatičar. Po bitnim je značajkama svoga pregalaštva pripadnikom modernizma,[1] kada je i ostvario kazališnu slavu u Zagrebu, Varaždinu i Osijeku.
Biografija uredi
Hrčić je bio studentom slavistike u Zagrebu, te je 1895. izbačen sa Sveučilišta u Zagrebu zbog spaljivanja madžarske zastave na Trgu bana Jelačića. Potom je bio studentom tehnike u Beču, da bi u konačnici, u Pragu svršio trgovačku akademiju i kasnije radio kao bankarski službenik u Zagrebu i Samoboru. Poslije smrti roditelja bio je ekonomom i ravnateljem štedionice u Samoboru, jedno vrijeme tajnikom Kraljevskoga hrvatskoga zemaljskog kazališta u Zagrebu, te se nakon toga vratio novčarstvu u Samoboru. Kao nestručnjak se je ostvarivao i skladanjem.
Književno stvaralaštvo uredi
U hrvatskoj književnosti se javlja u svojoj 20. godini, a godine je 1898. objavio u bečkoj »Mladosti« djelo Hermova osveta. Pisao je novele, članke o književnosti, kazalištu, umjetnosti, narodoznanstvu, o samoborskim kulturnim i političkim zbivanjima. Pisao je u novinama i časopisima, Mladoj Hrvatskoj (Prag), Mladosti; Životu (Zagreb), Svjetlosti (Karlovac), Savremeniku, Obzoru, Pokretu, Novostima, Narodnoj starini, u zadarskom je Lovoru tiskao novele. U zagrebačkom kazalištu izvedene su tri njegove drame: U sumraku, 22. listopada 1904., More, 1906., te Velika žrtva, 1911.).[2]
Naslov njegove prve drame (U sumraku) podsjeća na Moć tmine L. N. Tolstoja, koje je vrjelo pružilo Hrčiću značajno nadahnuće. Radnja te socijalne drame je smještena u slavonsko okruženje.[2]
Antun Gustav Matoš je opisao njegovu dramu Velikoj žrtvi riječima:[3]
Prije svega. Fran Hrčić ne zna pisati. Njegov je jezik jezik palanačkih birokratića i kancelarija.
– Antun Gustav Matoš, O hrvatskoj književnosti II.
Enciklopedija Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu opisuje njegove prve dvije drame riječima: Oba su teksta pisana vrlo odmjereno i u njima su proračunato naglašeni neki porivi strasti ili pojedine scene u kojima se nazire utjecaj naturalističke dramaturgije. Autor očito bolje poznaje dramsku književnost nego život slavonskog seljaka ili naših ribara o kojima govori u drugoj drami.[4]
Djela uredi
- Drame:
- U sumraku, 1904.
- More, 1906.
- Zapreka
- Velika žrtva, 1910.
- Bijeg (preradba ranije drame Zapreka)
- Komedije:
- Ujakova baština, 1941.
- Šetnja po krovu
- Referati:
- O uzajamnosti dramske proizvodnje jugoslavenskih autora
- Članci:
- Vraz u Samoboru
- Ljudevit Šmidhen
- O popravku staroga grada
- Gdje je Katančićeva Molbica, Novosti, 10. listopada 1940.
- Samoborci na književnom polju, 1942./1943.
- Sabrana djela:
- Drame, 1936., »po nalogu autorovu« 200 primjeraka tiskanih kod Dragutina Spullera u Samoboru.
- Komedije, Samobor, 1997.
Djela o Hrčiću uredi
- Vanja Radauš, poprsje Frana Hrčića u crkvenom dvorištu u Samoboru.
Izvori uredi
- ↑ Nikola Batušić, Studije o hrvatskoj drami, Matica hrvatska, Zagreb, 1999., ISBN 9531505276, str. 208.
- ↑ 2,0 2,1 Miroslav Šicel, Književnost moderne, Povijest hrvatske književnosti ; knj. 5., Sveučilišna naklada Liber, Mladost, Zagreb, 1978., str. 232.
- ↑ Antun Gustav Matoš, O hrvatskoj književnosti II., VII. sv., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti : Liber izdanja Instituta za znanost o književnosti : Izdavačko-knjižarsko poduzeće Mladost, Zagreb, 1973., str. 115.
- ↑ Pavao Cindrić, ur. Hrvatsko narodno kazalište : 1894. – 1969., Enciklopedijsko izd., Naprijed : Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, 1969., str. 350.