Ferekrat (grč. Φερεκράτης, 5. vek pne.) bio je jedan od istaknutih atinskih komediografa koji je stvarao u okviru stare atičke komedije. Bio je savremenik komediografa Kratina, Kratesa, Eupolida, Platona i Aristofana,[1] pri čemu je bio nešto mlađi od prve dvojice i nešto stariji od ostalih.

Jedno od najvažnijih svedočanstava o Ferekratu nalazi se u spisu nepoznatog autora O komediji, no to mesto u tekstu je oštećeno, a uz emendaciju koju su prihvatili i Augustus Meineke i većina drugih filologa, ono glasi: Φερεκράτης Ἀθηναῖος νικᾷ ἐπὶ Θεοδώρου, γενόμενος δὲ ὑποκριτὴς ἐζήλωκε Κράτητα. Καὶ αὖ τοῦ μὲν λοιδορεῖν ἀπέστη, πράγματα δὲ εἰσηγούμενος καινὰ ηὐδοκίμει γενόμενος εὑρετικὸς μύθων. = "Ferekrat Atinjanin odneo je pobedu u doba (arhonta) Teodora, ugledajući se na Kratesa, čiji je glumac bio. Ali, opet, odustao je od grđenja, nego je uvodeći nove teme uživao popularnost kao pronalazač priča".[2]

Iz tog odeljka saznajemo da je Ferekrat prvi put pobedio na dramskom nadmetanju za vreme arhonta Teodora, tj. 438. pne., te da je podražavao stil Kratesa, u čijim je komadima ranije glumio. Iz druge rečenice, kao i iz onoga što u Poetici kaže Aristotel,[3] može se utvrditi kakvu su promenu Krates, a zatim i Ferekrat, uveli u komediju: naime, to da su ublažili grubo ismevanje i ruganje – ono što Aristotel naziva "jampskim pravcem" (ἰαμβικὴ ἰδέα), te da su svoje komade počeli graditi oko jedinstvenog zapleta i uz više dramske radnje. Iz sačuvanih fragmenata i citata[4] vidimo da Ferekrat ipak nije sasvim odustao od lične kritike, jer u tim fragmentima napada Alkibijada, tragičara Melantija (koga je i Aristofan ismevao u Miru i Pticama) i druge. No ti fragmenti takođe pokazuju da su njegove glavne odlike bila domišljatost u kreiranju zapleta i izvesna elegancija u izrazu, zbog koje je nazvan "najatičnijim" (Ἀττικώτατος)[5] No njegov atički jezik ne odlikuje se baš takvo strogim čistunstvom kao Aristofanov i kao jezik drugih komediografa tog perioda.[6]

Dela uredi

Popis komedija uredi

Svoje prve pobede na Velikim Dionisijama i Lenejama Ferekrat je odneo između 440. i 430. pne. Oko broja komedija koje je Fekretat napisao u antičkim izvorima postoji manja konfuzija: anonimni spis O komediji pripisuje mu osamnaest, a Suda sedamnaest komada.[7] No zapravo je pod njegovim imenom sačuvano 19 naslova (od kojih neki verovatno nisu autentični), te oko 300 fragmenata i citata. Naslovi su:

  • Dobri ljudi (Ἀγαθοί)
  • Divljaci (Ἄγριοι)
  • Čovek-Herakle (Ἀνθροφηρακλῆς)
  • Prebezi (Αὐτόμολοι)
  • Starice (Γρᾶες)
  • Rob-učitelj (Δουλοδιδάσκαλος)
  • Zaboravko ili More (Ἐπιλήσμων ἢ Θάλαττα)
  • Kuhinja ili Noćna svetkovina (Ἰπνὸς ἢ Παννυχίς)
  • Korijana (Κοριαννώ, žensko ime)
  • Bezveznjakovići (Κραπαταλοί)
  • Tričarije (Λῆροι)
  • Rudari (Μεταλλεῖς)
  • Stranci (Μετοικοί)
  • Ljudi-mravi (Μυρμηκάνθρωποι)
  • Persijanci (Πέρσαι)
  • List (Πετάλη)
  • Tiranka (Τυραννίς)
  • Hiron (Χείρων)
  • Lažni Herakle (Ψευδηρακλῆς, možda drugo ime za Čoveka-Herakla)

Teme i motivi uredi

Najzanimljiva je komedija Divljaci (Ἄγριοι), s obzirom na to da se spominje u Platonovom dijalogu Protagora.[8] Taj je komad prikazan na Lenejama 420. pne. i bavi se sudbinom ljudi koji su odlučili da napuste civilizaciju i žive u divljini. U Prebezima (Αὐτόμολοι) parabazu je izgleda izvodio hor sastavljen od bogova. U Rudarima (Μεταλλεῖς) podzemni svet opisan je kao utopija, a sličan se motiv pojavljuje i u Persijancima (Πέρσαι). Ljudi-mravi (Μυρμηκάνθρωποι) obrađivali su priču o Deukalionovom potopu i Zevsovoj odluci da ponovo naseli Zemlju tako što će mrave pretvoriti u ljude – što je bila kompilacija mita o Velikom potopu i priče o poreklu Mirmidonaca. Tiranka (Τυραννίς) se možda bavila ženskom vladom, pa je po tematici mogla nalikovati Aristofanovim Eklesijazusama. Iz Hirona (Χείρων) je sačuvan jedan duži fragment, u kome se Muzika žali na to kako savremeni muzičari postupaju s njom.[9] U Bezveznjakovićima (Κραπαταλοί) pesnik kaže da se κραπαταλός (zapravo vrsta neke jeftine i neznatne ribe) koristi kao novac u Hadu.[10]

Ferekratejski metar uredi

Sam Ferekrat hvali se pronalaskom nove metričke sheme, koja je i nazvana po njemu ferekratej (φερεκρατήιον):

ἄνδρες, πρόσχετε τὸν νοῦν
ἐξευρήματι καινῷ
συμπτύκτοις ἀναπαίστοις.
ljudi, obratite pažnju
na izum novi,
na složene anapeste.

Shema ovih stihova može se najbolje objasniti kao horijamb sa spondejem u osnovi i dugim slogom kao završetkom. Sam Ferekrat naziva shemu anapestičkom i, premda se stihovi mogu skandirati kao anapesti, on verovatno misli samo na to da je shemu koristi u parabazama, koje su se često nazivale "anapestima" jer su izvorno bile u anapestičkom metru. Ferekratej je relativno čest u grčkim horskim partijama, a nalazimo ga i kod Horacija.[11]

Reference uredi

  1. Suda, s.v. Πλάτων (Adler number: pi,1708).[mrtav link]
  2. Anonim, O komediji, 29, p. 8.
  3. Aristotel, Poetika, 1449b.7: "A od atinskih pesnika prvi je Kratet počeo obrađivati opšte gradivo (καθόλου) i mitove, napustivši jampski pravac (ἰαμβικὴ ἰδέα)", prevod: Miloš N. Đurić.
  4. Atenej, Deipnosophistae, VIII, 343c; XII, 538b; Fotije, Biblioteka, 626, 10.
  5. Npr. Suda, s.v. Ἀθηναίας (Adler number: alpha,729).[mrtav link]
  6. William Smith (ur.), Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1870, s.v. Pherecrates. Arhivirano 2013-06-25 na Wayback Machine-u
  7. Suda, s.v. Φερεκράτης.[mrtav link]
  8. Platon, Protagora, 327d.
  9. The Oxford Classical Dictionary (3. izd.), 2003, s.v. Pherecrates.
  10. Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, s.v. κραπαταλός, ὁ.
  11. William Smith (ur.), loc. cit.