Fasti je latinska riječ koja se koristila u drevnom Rimu kako bi označila službene zapise, odnosno s njima povezane planirane i vjerski sankcinonirane javne događaje. Svi javni poslovi su se morali odvijati u vrijeme dies fasti odnosno "dozvoljenim danima", a sve te poslove i događaje se bilježilo u fastima. S vremenom je riječ postala oznaka za specifičnu vrstu javnih zapisa. Blisko povezan s fastima su bile podjele vremena koje su služile kao temelj rimskog kalendara.

Fasti Antiates Maiores, natpis koji sadrži rimski kalendar. Ovaj kalendar prethodi julijanskoj reformi; sadrži mjesece kao Quintilis iSextilis te dozvoljava upotrebu interkalarnog mjeseca.

Koncept fasta imao značajan uticaj na rimsku književnost. Historičari su analitički prilaz svojim djelima temeljili proširivanjem godišnjih zapisa u fastima. Znameniti pjesnik Ovidije je napisao dugu pjesmu posvećenu vjerskim festivalima u rimskoj godini i njihovim mitološkim temeljima.

U antici su fasti bili množina latinskog pridjeva fastus, ali su se češće koristili kao imenica s korijenom fas, a što je značilo "dozvoljeno" prema božanskom pravu, a za razliku od jusa koji je označavao ljudske zakone. Fasti dies su stoga označavali dane kada se posao mogao obavljati bez straha od svetogrđa; nasuprot dies fasti su bili dies nefasti za vrijeme kojih, na primjer, iz vjerskih razloga nisu mogli raditi sudovi. Riječ fasti su se vremenom počeli označavati spiskove vezane uz bilježenje i označavanje vremena. Oni su se razlikovali od regesta, odnosnos popisa koji su označavali vlasništvo ili stvari, kao što su zemlja ili dokumenti, odnosno ugovore o prijenosu vlasništva.

V. također uredi

Eksterni linkovi uredi