Estradiol (E2 ili 17β-estradiol, takođe oestradiol) je seksualni hormon.[6] Estradiol je predominantni seksualni hormone kod žena. On je isto tako prisutan kod muškaraca, kao proizvod metabolizma testosterona. On je glavni estrogen kod ljudi. Estradiol nema samo kritični uticaj na reproduktivno i seksualno funkcionisanje, nego utiče i na druge organe, među kojima su kosti.

Estradiol
(IUPAC) ime
(17β)-​estra-​1,​3,​5(10)-​trien-​3,​17-​diol
Klinički podaci
Identifikatori
CAS broj 50-28-2
57-91-0 (±)
ATC kod G03CA03
PubChem[1][2] 5757
DrugBank DB00783
ChemSpider[3] 5554
UNII 4TI98Z838E DaY
KEGG[4] D00105 DaY
ChEMBL[5] CHEMBL135 DaY
Hemijski podaci
Formula C18H24O2 
Mol. masa 272.38
SMILES eMolekuli & PubHem
Sinonimi (8R,​9S,​13S,​14S,​17S)-​13-​methil-​6,​7,​8,​9,​11,​12,​14,​15,​16,​17-​decahidrociklopenta​[a]​fenantren-​3,​17-​diol
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživost 97-99% je vezano
Metabolizam jetra
Poluvreme eliminacije ~ 13 h
Izlučivanje Urin
Farmakoinformacioni podaci
Trudnoća ?
Pravni status S4 (Au), POM (UK), ℞-only (SAD)
Način primene Oralno, transdermalno

Sinteza uredi

 
Konverzija testosterona u estradiol

Estradiol, kao i drugi steroidi, je izveden iz holesterola. Nakon otklanjanja bočnog lanca i jutilizacije delta-5 puta ili delta-4 puta. Androstenedion je ključni intermedijar. Frakcija androstenediona se konvertuje u testosteron, koji zatim prelazi u estradiol posredstvom enzima aromataza. Jedan alternativni put je, aromatizovan androstenediona do estrona, koji se naknadno konvertuje u estradiol.

Produkcija uredi

Tokom reproduktivnih godina, najveći deo estradiola se kod žena proizvede u grandulosa ćelijama jajnika putem aromatizacije androstenediona (koji nastaje u theca folliculi ćelijama) do estrona, čemu sledi njegova konverzija do estradiola posredstvom 17β-hidroksisteroid dehidrogenaze. Manje količine estradiola se takođe proizvode u adrenalnom kortesu, i (kod muškaraca), u testisima.

Estradiol se ne proizvodi samo u gonadima. Kod oba pola, prekursorni hormoni, specifično testosteron, se konvertuju aromatizacijom do estradiola. Konkretno, ćelije masnoće su aktivne u konvertovanju prekursora do estradiola, i nastavljaju s radom čak i nakon menopauze. Estradiol se takođe proizvodi u mozgu i arterijskim zidovima.

Mehanizam dejstva uredi

Estradiol slobodno ulazi u ćelije i interaguje sa svojim receptorom u citoplazmi. Nakon što je estrogenski receptor veže svoj ligand, on ulazi u jedro gde reguliše transkripciju gena, što dovodi do formiranja informacione RNK. iRNK interaguje sa ribozomima koji proizvode specifične proteine.

Estradiol se vezuje za oba tipa estrogenskog receptora, ERα, i ERβ, što je kontrastu sa nekim drugim estrogenima, na primer lekovima koji preferentno dejstvuju na jedan od tih receptora. Ti lekovi se nazivaju selectivnim modulatorima estrogenskog receptora, ili SERM.

Estradiol je najpotentniji prirodni estrogen.

Metabolizam uredi

U plazmi se estradiol u veliko meri vezuje za seksualni hormon-vezujući globulin, kao i za albumin. Samo je frakcija od 2,21 % (+/- 0.04%) slobodna i biološki aktivna. Ovaj procenat ostaje konstantan tokom menstrualnog ciklusa.[7] Jedan oblik deaktivacije je konverzija u manje-aktivne estrogene kao što su estron i estriol. Estriol je jedan od glavnih urinarnih metabolita. Estradiol is konjuguje u jetri sa sulfatima, a i formira se glukuronid. U tom obliku se izlučuje putem bubrega. Neki od u vodi rastvornih konjugata se izlučuju putem žučne kanala, i delom su reapsorbovani nakon hidrolize iz intestinalnog trakta. Ova enterohepatička cirkulacija doprinosi održavanju nivoa estradiola.

Literatura uredi

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  5. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  6. Donald Voet, Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 izd.). Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0. 
  7. Wu CH, Motohashi T, Abdel-Rahman HA, Flickinger GL, Mikhail G (August 1976). „Free and protein-bound plasma estradiol-17 beta during the menstrual cycle”. J. Clin. Endocrinol. Metab. 43 (2): 436–45. DOI:10.1210/jcem-43-2-436. PMID 950372. 

Dodatna slika uredi