Eseni (hebrejski: אִסִּיִים, Isiyim; grčki: Εσσηνοι, Εσσαίοι ili Οσσαιοι; Essēnoi, Essaioi, Ossaioi) su bili jevrejska vjerska sekta koja je djelovala od 2. vijeka pne. do 1. vijeka n.e. a koju je karakterizirao asketizam i primitivni komunizam. Bila je daleko manje brojna od saduceja i farizeja - druge dvije velike grupe u tadašnjem judaizmu. Iako su živjeli u skoro svim gradovima Judeje, isticali su se specifičnim načinom života koji je karakterizirala zajednička molitva, asketizam, dobrovoljno siromaštvo, dnevna krštenja i odricanje od svjetovnih užitaka, odnosno celibat. Vrlo često su se pod nazivom eseni nazivale i različite, ali ideološki srodne mesijanske i apokaliptičke grupe u Judeji. Trag im se zatire u 1. vijeku, pa se pretpostavlja da su kao jedni od glavnih sudionika stradali u Velikom ustanku.

U suvremeno doba je pažnju na esene skrenulo otkriće Kumranskih svitaka koje predstavlja dragocjen izvor podataka o njihovim vjerovanjima i načinu života, odnosno ukazuju na velike sličnosti sa ranim kršćanima. Zbog toga su predmet brojnih špekulacija o tome da su uticali na razvitak nove religije.

Eksterni linkovi uredi