Epit (mitologija)

Epit (starogrčki: Αἵπυτος) ime je nekoliko ličnosti u grčkoj mitologiji.

Elatov sin uredi

Epit, sin Elatov, bio je jedan od mitskih kraljeva Arkadije[1] i prvobitno je vladao Fezanom na reci Alfeju u Arkadiji. Kad je umro Klitor, sin Azanov, koji nije imao dece, Epit ga je nasledio i zavladao Arkadijom, čiji je jedan deo po njemu nazvan Epitidom.[2] Prema predanju, Epit je umro od ujeda otrovne zmije na planini Sepiji kad je krenuo u lov.[3] Njegov je grob pokazivan na Sepiji još u doba Pausanije (2. vek), koji ga je želeo videti, "jer i Homer[4] u svojim stihovima o Arkađanima spominje Elatov nadgrobni spomenik", ali je zaključio da se radi o "maloj gomili zemlje omeđenoj kružnim kamenim opsegom".[5]

Kresfontov sin uredi

Epit, najmlađi sin Kresfonta, heraklidskog kralja Mesenije, i Merope, kćerke arkadskog kralja Kipsela. Kipsel i njegovi drugi sinovi izgubili su život u jednoj pobuni i preživeo je samo Epit, koji je odrastao u kući svog dede Kipsela. Na Kresfontovom prestolu u međuvremenu se nalazio heraklid Polifont, koji je prisilio i Meropu da se uda za njega.[6] Kad je Epit odrastao, uz pomoć svog svekra, Holeje, vratio se u svoje kraljevstvo, kaznio očeve ubice i Polifonta kaznio smrću. Imao je sina Glauka. Po Epitu su se kasnije mesenski kraljevi zvali Epitidima umesto opšteg naziva Heraklida.[7][8]

Hipotojev sin uredi

Epit, sin Hipotojev, bio je kralj Arkadije. Bio je pradeda prvog Epita i vladao je u doba kad je Orest, po savetu proročišta, otišao iz Mikene i nastanio se u Arkadiji. U Mantineji je postojalo svetilište u koje nijednom smrtniku nije bio dopušten ulazak. Epit se na taj sveti običaj nije obazirao i prešao je prag, ali je odmah oslepeo i uskoro potom umro. Nasledio ga je njegov sin Kipsel.[9]

Reference uredi

  1. Pindar, Olimpijske ode, VI, 54.
  2. Pausanija, Opis Helade, VIII, 4, 4.
  3. Pausanija, Opis Helade, VIII, 4, 7; VIII, 16, 2.
  4. Homer, Ilijada, II, 604.
  5. Pausanija, Opis Helade, VIII, 16, 3.
  6. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, II, 8, 5.
  7. Pausanija, Opis Helade, IV, 3, 34; VIII, 5, 5.
  8. Higin, Fabulae, 137; 184.
  9. Pausanija, Opis Helade, VIII, 5, 3.

Literatura uredi