Eparhija raško-prizrenska

Eparhija raško-prizrenska ili Eparhija raško-prizrenska i kosovsko-metohijska je eparhija Srpske pravoslavne crkve.

Eparhija raško-prizrenska i kosovsko-metohijska
Srpska pravoslavna crkva
Osnovne informacije
Država Srbija
Sjedište Prizren
Zvanična stranica www.eparhija-prizren.com
Arhijerej
Eparhijski arhijerej Teodosije
Čin arhijereja Episkop
Titula arhijereja Episkop raško-prizrenski i kosovsko-metohijski

Nadležni arhijerej je gospodin Teodosije, a sedište eparhije se nalazi u Prizrenu. Broj vernika ove eparhije je u opadanju zbog političkih pritisaka i dešavanja koja su dovela do iseljavanja srpskog stanovništva.[1]

Istorijat uredi

Eparhija raško-prizrenska oformljena je spajanjem dve drevne eparhije Srpske crkve: Raške i Prizrenske. Ove dve eparhije pominju se u poveljama vizantijskog cara Vasilija II početkom početkom 11. veka, a 1219. godine ulaze u sastav svetosavske autokefalne Arhiepiskopije žičke. Uzdizanjem Arhiepiskopije žičke na stepen Patrijaršije (1346), Prizrenska eparhija postaje mitropolija.

Posle 1766, Prizrenskoj eparhiji su pripojene stara Hvostanska i lipljanska, odnosno Gračanička (novobrdska) eparhija.

Mitropolija raško-prizrenska je za vreme otomanske vladavine ubirala obavezan porez od svih pripadnika srpskog naroda:

Svako srpsko domaćinstvo bilo je obavezno da za raško-prizrensku mitropoliju plaća porez, tkz. miriju (vladičine pare). Visina poreza nije bila ustaljena, pa je izgleda bila različita u raznim krajevima mitropolije. (...) Za siromašnog seljaka, pritisnutog mnogim drugim porezima i dažbinama, mirija je bila još jedno opterećenje više. Bilo je i seljačkih žalbi na visinu poreza, uz to seljaci nisu redovno plaćali miriju i po nekoliko godina, pa je mitropolit bio primoran da je naplaćuje uz pomoć turskih vlasti. Sveštenici su uzimali novac za vršenje verskih obreda, što im je omogućilo da uglavnom pripadaju bogatijem sloju građana.[2]

Manastiri uredi

Manastiri Eparhije raško-prizrenske su: Pećka patrijaršija, Manastir Svetih Arhangela, Đurđevi stupovi, Zočište, Visoki Dečani, Devič, Draganac, Duboki Potok, Gorioč, Gračanica, Kabaš Koriški, Končul, Sokolica, Banjska, Sopoćani, Mušutište, Crna Reka.

Episkopi uredi

Episkopi ove eparhije od obnove Srpske patrijaršije (1920) bili su:

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. „Eparhija: Srbima prijeti humanitarna kriza” (sr). Radio-televizija Republike Srpske. 17. 6. 2012.. Pristupljeno 18. 6. 2012. 
  2. Istorija srpskog naroda". Šesta knjiga, prvi tom. 1878-1918, Beograd. 1983., str. 280.

Vanjske veze uredi