William Ellsworth "Dummy" Hoy (23. 5. 186215. 12. 1961.) bio je američki igrač bejzbola koji je na položaju center fieldera nastupao u Major League Baseballu od 1888. do 1902. godine.

Dummy Hoy
Dummy Hoy
Dummy Hoy
Centerfielder
s palicom: lijevo bacao: desno
MLB debi
20.4., 1888 za Washington Nationals
Posljednja utakmica
July 17, 1902 za Cincinnati Reds
Statistike karijere
Batting Average     .287
hitova     2,044
ukradenih baza     594
Timovi
Najvažniji podaci karijere i nagrade

Poznat je kao najuspješniji gluhi igrač u historiji MLB, a neki izvori mu pripisuju signale za dosuđivanje safea i outa. Bio je izvrstan trkač na bazama, postigavši preko 100 runova u sezoni devet puta. Nalazi se među samo 29 igrača koji su igrali u četiri velike MLB lige. Njegovih 1004 walkova u karijeri je drugi po redu rekordu historiji MLB, iza Billy Hamiltona.

Rodio se u gradiću Houcktown u Ohiju, gdje je u dobi od tri godine oglušio od meningitisa. Školovao se na Državnoj školi za gluhe u Columbus kao najbolji učenik svoje generacije. Nakon završetja školovanja je otvorio postolarsku radnju u rodnom gradu te igrao bejzbol preko vikenda. Prvi profesionalni ugovor je potpisao 1886. za klub iz grada Oshkosh u Wisconsinu, čiji je menadžer bio Frank Selee. Godine 1888. pridružio se Washington Nationalsima u American Associationu, postavši treći gluhi igrač MLB, iza pitchera Eda Dundona i catchera Toma Lyncha. U prvoj sezoni je vodio ligu u ukradenim bazama (iako je ta statistika bila drukčije definiraan 1898), a imao je i 69 walkova.

Jedna od njegovih prednosti je bila brzina. Dana 19.6. 1889. postavio je rekord MLB (kasnije izjednačen dva puta) kada je u jednoj utakmici izbacio tri runnera, uz pomoć catchera Connieja Macka. On i Mack su se 1890. priključili Buffalo Bisonsima u Players Leagueu, nakon čega se Hoy vratio u AA i St. Louis Brownse pod igračem-menadžerom Charlesom Comiskeyem te igrao u posljednjoj sezoni lige 1891, gdje je postigao 119 walkova i 136 runova. Vratio se u Washington i igrao za Washington Nationals u National Leagueu, koji su ga u decembru 1893. godine prodali Redsima, gdje se ponovno našao u društvu Comiskeya. Hoy je u tom klubu proveo sljedeće četiri godine.

Prije sezone 1898. je prodan u Louisville Colonels, gdje je igrao zajedno s Honusom Wagnerom, Fredom Clarkeom i Tommyjem Leachem (koji je bio njegov cimer). Nakon toga je otišao u Chicago White Sox u American Leagueu dok je to još bila niža liga godine 1900, s Comiskeyem kao vlasnikom. Hoy je ostao s tim klubom za vrijeme prve sezone AL kao major lige 1901, te po prvi put osvojio prvenstvo. Svoju karijeru je završio s Redsima godine 1902. a zatim je igrao za Los Angeles u Pacific Coast League godine 1903. U maju 1902. je udarao protiv pitchera Dummyja Taylora iz New York Giantsa što je bio prvi okršaj dvojice gluhih igrača u historiji MLB; Hoy je tada zabilježio dva hita.

Hoy se umirovio s prosjekom udaraca .287 , 2044 hita, 1426 runa, 726 RBI, 248 doublea, 121 triplea i 40 home runova.

Nakon završetka sportske karijere, Hoy i njegova (također gluha) supruga Anna su vodili mljekaru u gradu Mount Healthy u blizini Cincinnatija. Među njihovih šestoro djece sin Carson je postao državni sudac Ohioa, a njihov unuk Judson postao član Državne skupštine Ohioa. Podigli su nećala Paula Hoya Helmsa, osnivača Helms Athletic Foundation u Los Angelesu. Hoy je također radio kao direktor Goodyeara nakon što je za prvog svjetskog rata vodio stotine gluhih radnika. Godine 1951. je postao prvim članom Hale slavnih Američkog sportskog udruženja gluhih. U dobi od 99 godina Redsi su ga doveli na Crosley Field kako bi bacio ceremonijalnu prvu loptu prije treće utakmice u World Series 1961. Dva mjeseca kasnije umro je od moždanog udara, a njegovi posmrtni ostaci su kremirani i raspršeni po Lytle Parku u Cincinnatiju. Sve do 1980-ih se vjerovalo da je bio najdugovječniji igrač u historiji MLB.

Povezano uredi

Vanjske veze uredi