Dušan Pajić-Dašić

Dušan Pajić-Dašić (Gornji Kotorac, kod Sarajeva, 14. novembar 1912Duge, kod Prozora, februar 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

DUŠAN PAJIĆ-DAŠIĆ
Dušan Pajić-Dašić
Datum rođenja14. novembar 1912.
Mesto rođenjaGornji Kotorac, kod Sarajeva

 Austrougarska
Datum smrtifebruar 1943. (31 god.)
Mesto smrtiDuge, kod Prozora

Hrvatska ND Hrvatska
Profesijazemljoradnik
Član KPJ odaprila 1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Biografija uredi

Rođen je 14. novembra 1912. godine u selu Gornji Kotorac kod Sarajeva, u zemljoradničkoj porodici. Do Drugog svetskog rata bavio se zemljoradnjom i prevozom drveta s okolnih šumskih radilišta. Od 1935. godine počeo je da se druži s komunistima, a 1940. postao je kandidat za člana Komunističke partije Jugoslavije. Aprila 1941. godine postao je član KPJ.

Narodnooslobodilačkom pokretu pristupio je u prvim ustaničkim danima. Ujesen 1941. godine, kada je oslobođena teritorija od Sarajeva do Kalinovika, Pajić je s Kijevskom četom, čiji je bio komandir, zadao neprijatelju više udaraca kod Krupačkog klanca na putu Sarajevo—Trnovo. Februara 1942, Pajićeva četa je napala ustaški garnizon na Palama, kod Sarajeva. Nakon protivnapada, uspeli su da poraze brojnijeg neprijatelja.

U leto 1942. godine, Pajić se s delom Kalinovičkog partizanskog odreda prebacio se na oslobođenu teritoriju Prozora. Uskoro je postao komandant Duvanjskog bataljona. Istakao se u uspešnom probijanju ustaškog obruča prilikom prvog napuštanja Livna od strane NOVJ.

Početkom 1943. godine, kada je rasformiran Duvanjski bataljon, Dušan je postavljen za komandira artiljerijske baterije Desete hercegovačke brigade. Kao artiljerac-tobdžija, istakao se u borbama za Žepče i Prozor.

Posle pada Žepča, Prvi bataljon Desete hercegovačke brigade pokušavao je da prodre uz dolinu Bosne ka Nemiloj i Vranduku. Tada je naišao na dvospratni veliki bunker pun Nemaca. Napad bataljona nije uspeo. Dva bombaša, određena da unište bunker, pali su teško ranjeni pred samim bunkerom. Bataljon je tražio pomoć topova. Došao je Pajić i postavio dva svoja topa na 400 metara od bunkera. Ispalio je nekoliko granata, ali one su bile nedovoljne za snažno utvrđeni bunker. Pajić je prišao bunkeru da ga izbliza osmotri, da mu nade slabo mesto i da izvuče ranjenike. Uprkos savetu komandanta Prvog bataljona da ne ide, Pajić je otišao do bunkera, uzeo ranjenog bombaša i izvukao ga.

Tokom opsade Prozora i gibanja partizanskih jedinica prema Neretvi, Dušan je bio ranjen u jurišu na italijansku posadu, 16./17. februara 1943. godine. Prenesen je u partizansku bolnicu u selo Duge, u kojoj je, posle nekoliko dana, umro.

Posle oslobođenja, njegovi posmrtni ostaci su sahranjeni u Grobnici narodnih heroja u spomen-parku Vraca, na planini Trebeviću, kod Sarajeva.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura uredi