Drugi karlistički rat

Drugi karlistički rat (španski: Segunda guerra carlista; katalonski: Segona guerra carlina), također poznat i kao Rat ranoranilaca (španski: Guerra de los Matiners; katalonski: uerra dels matiners) je bio oružani sukob između španske vlade, odnosno, uglavnom liberalnih pristaša kraljice Isabelle II na jednoj, te karlističkih reakcionarnih pobunjenika, odnosno pristaša pretendenta Carlosa VI. Izbio je sedam godina nakon poraza karlista u Prvom karlističkom ratu kao uglavnom spontani ustanak seoskog stanovništva u Kataloniji, motiviran ekonomskim nedaćama i nezadovoljstvom koje je izazivala vlada premijera Ramona Marije Narvaeza. Ustanici su bili slabo naoružani i neorganizirani, te se ustanak nije uspio proširiti izvan Katalonije; karlistička emigracija iz Francuske se u njega ozbiljno uključila tek 1848. godine poslavši generala Ramona Cabreru. On je brzo bio poražen, a ustanak ugušen.

Drugi karlistički rat
Deo Karlističkih ratova

Bitka kod Pasterala, 26/27. januara 1849.
Vrijeme:18461849
Mjesto:uglavnom u Kataloniji
Rezultat: pobjeda liberala
Sukobljene strane
Liberali
(pristaše kraljice Isabelle II)
Karlisti
(pristaše samozvanog kralja Carlosa VI)
Komandanti i vođe
Manuel Bretón
Manuel Pavía
Fernando Fernández de Córdova
Manuel Gutiérrez de la Concha
Ramón Cabrera
Benito Tristany
José Borges
José Estartús
José Masgoret
Marsal
Planademunt
Snaga
50.000[1] 10.000[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Pirala, Antonio (1876). Anales desde 1843 hasta la conclusión de la última guerra civil (Tomo II, Pág. 578-583). Madrid: Imprenta y fundición de Manuel Tello