Drinić je naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u opštini Petrovac (RS) koja pripada entitetu Republika Srpska. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 363 stanovnika.[1]

Drinić


Spomenik i Muzej posvećeni poginulim u dva posljednja rata

Osnovni podaci
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Republika Srpska
Opština/Općina Bosanski Petrovac
Stanovništvo
Stanovništvo ((1991)) 363
Geografija
Koordinate 44°30′26″N 16°27′58″E / 44.5072°N 16.4661°E / 44.5072; 16.4661
Drinić na mapi Bosne i Hercegovine
Drinić
Drinić
Drinić (Bosne i Hercegovine)


Koordinate: 44° 30′ 26" SGŠ, 16° 27′ 58" IGD

Geografija uredi

Drinić, se nalazi u pitomoj živopisnoj zaravni, dijelu Petrovačkog polja okruženoj padinama Klekovače, Oštrelja i Srnetice, pored magistralnog puta Sarajevo-Jajce-Bihać. Postojeći izvori i potoci imaju najveći potencijal u jesen i proljeće a tokom ljeta se dešava da čak neki potoci i presuše. Još od starih vremena na glasu je dobra pitka voda koja izbija sa izvora zvanog Medenac na 659 m nadmorske visine u dnu manjeg prirodnog usjeka. Ovaj izvor i još par manjih izvora su kaptirani, tako da Drinić u toku cijele godine ima vode. Sva voda sa područja Drinića ima hidrografsku vezu sa rijekom Sanicom što znači da pripada slivnom području rijeke Sane. Voda ponora Drinića teče kroz krečnjačko podzemlje Srnetice, zatim ispod susjednog Bravskog polja i Grmeča i izbija na rijeku Sanicu. Jama u Driniću je na 860 m. nadmorske visine, na zapadnim padinama Srnetice. Ulaz ima oblik trapeza. Vertikalno se spušta u krečnjačku unutrašnjost. Na zidovima vertikalnog kanala pri samom dnu je nakit u obliku saliva.[2]

Prašumski rezervat "Lom" osnovan je 1956. godine. Nalazi se u masivu planine Klekovače, na grebenu Lom-planine. Zauzima površinu od 297,8 hektara. Ima izdvojeno jezgro - strogi rezervat divljine, veličine 55,8 hektara (kategorija Ia po IUCN - klasifikaciji). Vegetaciju lomske prašume uglavnom čini (75%) tipična šuma ovih dinarskih planina, zajednica bukve-jele-smrče (Piceo-Abieti-Fagetum illyricum).

Istorija uredi

Drinić se prvi put spominje 19. oktobra 1448. kada je pred kaptol u Knin došao plemić Franko, sin Gregorija Kudelića iz Drinića (de Udrinich) na jugu županije Pset, a s njime stigli su plemići Miketa, Andrija, Blaž i Toma, sinovi Stjepana Mišljenovića iz Kolunića. Pred kaptolom i Mišljenovićima izjavio je Franko Kudelić, da je zbog novčanih problema odlučio svoje naslijeđene (baštinske) i njemu založene posjede dati u zalog za šezdeset forinti zlata. О svemu tomu izdao je kaptol zasebno pismo.[3]

Oršići su hrvatska plemićka porodica koja se u pisanim izvorima prvi puta spominje 1420. godine, kada su njezini članovi živjeli na području Unca. 1449 u jednom se dokumentu spominju „Vuseec et Wlathko Orsych de Udrinich", te se po tom zna, da su bili naseljeni i u Driniću. S padanjem Bosne u ruke OsmanlijeTuraka, sele se između 1464. i 1472. godine na sjeverozapad, u Goričku županiju, na prostoru današnjeg Karlovca u Hrvatskoj. Kasnije je mađarski kralj Matijaš Korvin god. 1487. Petru Horvatu Oršić i njegovoj braći Jurju, Pavlu i Jakovu izdao povelju, kojom je njima darovao grad Slavetić, pa su se poslije toga Oršići zvali Slavetići.

Drugi svjetski rat uredi

U toku 1941. god. stanovništvo Drinića se listom našlo u ustaničkim redovima. Kasnijom podjelom ustanika, Drinićani pristupaju partizanskom pokretu, jer je mjesto bilo pod uticajem KPJ koja je ovdje imala svoju prvu partijsku ćeliju na petrovačkom terenu.[4] Nakon pohoda partizana u Bosansku Krajinu u ljeto 1942. god. i stvaranja oslobođene teritorije poznate kao "Bihaćka republika", centralna bolnica i ranjenici su bili smješteni u Driniću.[5] U septembru 1942. je počela raditi štamparija pa je tako obnovljeno izlaženje lista „Borba“.[6] Štamparija, teška dvije tone, je dovučena iz Glamoča.[7]. O događajima iz tog perioda istoričar Vladimir Dedijer je u svom dnevniku napisao jedno poglavlje „U Drinićima ispod Klekovače“ za period 30. oktobar-25. novembar [8]

U Klekovači na lokaciji Jasikovac bila je izgrađena improvizovana bolnica kapaciteta preko 600 postelja, u kojoj su bili uglavnom smješteni tifusari.[9] Tokom Četvrte neprijateljske ofanzive bolnica je avionima bombardovana i prestala je sa radom.

Stanovništvo uredi

Nacionalnost 1991.
Srbi 362
Bošnjaci 0
Hrvati 0
Jugosloveni 0
ostali 1
Ukupno 363

Privreda uredi

Reference uredi

  1. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.. Sarajevo: Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine. 
  2. PETROVAČKO POLJE –Dr. Rade Davidović, Novi Sad, 1981
  3. Županija Pset (Pesenta) i pleme Kolunić -Klaić, 1928
  4. „Miloš Kecman – Vojsko: Formiranje prve partijske organizacije u Bosanskom Petrovcu”. Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 1. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  5. „Dr Gojko Nikoliš: Sanitet Vrhovnog štaba u Bosanskoj krajini”. Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 4. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  6. „Ferid Čengić Fićo, Partizanska štamparija u Driniću”. Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 4. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  7. Tito-Selected military works, Vojnoizdavački zavod, 89. str, Beograd, 1966.
  8. DNEVNIK, prva knjiga -Vladimir Dedijer
  9. „Gojko Latinović, Drago Stojanović, Smještaj bolnica od 1942. do 1945. godine na srezu Bosanski Petrovac”. Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 4. Pristupljeno 9. 2. 2016. 

Vanjske veze uredi