Dragoš Kalajić

Dragoš Kalajić (Beograd, 22. februar 1943 — Beograd, 22. juli 2005) je bio srpski slikar, novinar, pisac i publicist, poznat kao jedan od najistaknutijih srpskih nacionalista 1980-ih i 1990-ih.

Dragoš Kalajić
[[Datoteka:Dragos Kalajic 1976|frameless|upright=1.11|alt=]]
Biografske informacije
Rođenje22. februar 1943.
Beograd, Srbija pod nemačkom okupacijom
Smrt22. 7. 2005. (dob: 62)
Beograd, Republika Srbija, SRJ
Opus
Poljeslikarstvo

Biografija uredi

Studije umetnosti započeo je na beogradskoj Likovnoj akademiji a. diplomirao je na Akademiji lepih umetnosti u Rimu, s najvećom ocjenom, i stekao međunarodnu slavu sa novom formom hiperealizma. Još kao student izlagao je u Rimu, Milanu, Briselu, i Beogradu. U Rimu je i dobio nagradu za mlade slikare još 1964. godine. Glumio je Boba u filmu Čudna devojka iz 1962. godine.

Organizovanjem izložbe „Obnova slike“ zatalasao je jugoslovensku likovnu scenu. Bilo je to u galeriji Kulturnog centra. U Paviljonu „Cvijeta Zuzorić“ na Kalemegdanu je napravio izložbu „Nova figuracija“.

Bio je član Udruženja likovnih umetnika Srbije, Udruženja književnika Srbije i Saveza pisaca Rusije. Osim likovnog i književnog stvaralaštva, bavio se likovnom kritikom i teorijom, filozofijom kulture, političkom publicistikom i izdavaštvom. Između 1968. i 2005. objavio je 18 knjiga u Srbiji, Hrvatskoj, Republici Srpskoj, Rusiji i Italiji. Neke od njih su: „Mapa (anti)utopije“ 1978, „Smak sveta“ 1980, „Američko zlo“ 1993, „Izdana Evropa“ i „Rusija ustaje“ 1994. „Poslednji Evropljanin“ 2004. Pisao je predgovore i uređivao niz knjiga iz filozofije autora kao što su Nikolaj Berđajev i Lav Šestov. Predstavio je čitalačkoj publici po prvi put dela Plotina, Juli- jana Imperatora, Deni de Ružmona, Lava Šestova, Gustava Mejrnika, Bala Gandara Tilaka, Ota Vajni- ngera i sabrane tekstove Leonida Šejke. Objavio je studije o delima Mejrinka, Crnjanskog, Siorana, Ge- nona, Julijana Imperatora, Tilaka, De Ružmona, Hansa Holbajna, Karlajla, Evole, Anais Nin, Konrada Lorenca, Ilije Garašanina i dr.

Kao novinar objavljivao je priloge u mnogim časopisima i listovima, godinama je bio urednik u „Dugi“ i dopisnik Tanjuga iz Italije. Uređivao je tri biblioteke Kristali, Istok-Zapad i Superroman.

Bio je direktor „Progresove“ galerije u Beogradu. Dragoš Kalajić je bio senator Republike Srpske u prvom sazivu Senata 1996. godine. Između 1964. i 2004. priredio je 18 samostalnih izložbi u Rimu, Beogradu, Briselu, Zagrebu, Modeni, Milanu, Bolonji, Breši i Sremskim Karlovcima. Njegovo slikarstvo je predstavljeno u nizu antologija umetnosti dvade setog veka od Neue Formen Uda Kultermana, L'avaguardie dell' doppoguerra in Europa Enrika Krispoltija do Srpskog slikarstva XX veka Miodraga B. Protića. Kalajić je kao kritičar priredio 10 značajnih autorskih izložbi i veći broj TV emisija o umetnosti, kulturi, tradiciji i politici (najzapaženiji su serijali Ogledalo XX veka" i „Mon Blan"). Dobitnik je mnogih nagrada za likovno i književno stvaralaštvo. Živeo je i stvarao u Beogradu i Rimu.

Smrt ga je zadesila u Beogradu u 62. godini, nekoliko minuta posle ponoći, 22. jula 2005. Njegovi posmrtni ostaci su kremirani 25. jula.

Spoljašnje veze uredi

Vidi još uredi