Dražen Petrović

Dražen Petrović (22. oktobar, 19647. jun, 1993) je bio jugoslovenski i hrvatski košarkaš, jedan od najboljih evropskih košarkaša svih vremena. Smatra se važnim delom prethodnice koja je dovela do velikog uticaja evropskih košarkaša u NBA.[1][2][3].

Dražen Petrović

Dražen Petrović u dresu New Jersey Netsa

Država Hrvatska
Rođenje 22. listopada 1964.
Šibenik
Smrt 7. lipnja 1993.
Denkendorf, Bavarska, Njemačka
Visina 196 m
Draft 60. ukupno (1986.)
Portland Trail Blazers
Karijera 1979. – 1993.
Klub
Pozicija bek šuter
Bivši klubovi KK Šibenka (1979.–1983.)
KK Cibona (1984.–1988.)
Real Madrid (1988.–1989.)
Portland Trail Blazers (1989.–1991.)
New Jersey Nets (1991.–1993.)
Nagrade i dostignuća
Olimpijske igre
Bronca Los Angeles 1984. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija
Srebro Seoul 1988. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija
Srebro Barcelona 1992. Hrvatska Hrvatska
Svjetska prvenstva
Bronca Madrid 1986. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija
Zlato Buenos Aires 1990. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija
Europska prvenstva
Bronca Atena 1987. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija
Zlato Zagreb 1989. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija

Rane godine uredi

Dražen Petrović je rođen u Šibeniku u porodici Jovana (Jole) i Biserke Petrović. Njihovo prvo dete, Aleksandar, će biti prvi koji će krenuti košarkaškim stopama, a Dražen će ga pratiti. Sa 13 godina Dražen je počeo da igra u mlađim selekcijama u lokalnom KK Šibenka; sa 15 godina je ušao u prvi tim, odmah pošto je Šibenka izborila mesto u prvoj ligi.

Sa Petrovićem kao zvezdom tima, Šibenka je dva puta stigla do finala Kupa Radivoja Koraća 1982. i 1983. i oba puta izgubila od CSP Limoža. 1983. Dražen je pogodio dva slobodna bacanja za pobedu Šibenke nad Bosnom u finalu plej-ofa, ali je sutradan titula oduzeta Šibenci zbog navodnih neregularnosti u suđenju od strane Košarkaškog saveza Jugoslavije i, nakon odbijanja Šibenke da odigra majstoricu u Spensu, dodeljena je Bosni.

Petrović je igrao za jugoslovensku reprezentaciju na Balkanskim prvenstvima i osvojio je bronzu i zlato sa juniorskim timom i srebro sa prvim timom. 1982. je takođe doneo srebro sa Evropskog prvenstva za juniore u Grčkoj.

Cibona uredi

Nakon odsluženja vojnog roka, Petrović je pratio bratovljeve stope i prešao u Cibonu. Dražen je sa Cibonom prve godine osvojio prvenstvo i kup Jugoslavije i titulu pobednika Kupa evropskih šampiona pobedom protiv Real Madrida 87:78 kojoj je Petrović doprineo sa 39 poena. Druga titula je došla sledeće godine, a Petrović je postigao 22 poona u pobedi nad Žalgirisom, za koji je onda igrao Arvidas Sabonis. Iste godine je osvojen i domaći kup, a Petrović je postigao 46 poena protiv starog rivala Bosne. Petrović je svoj treći evropski trofej osvojio 1987. pobedom u ginalu Kupu pobednika kupova protiv Skavolinija, čiju je mrežu napunio sa 28 poena.

Sa jugoslovenskom reprezentacijom Petrović je osvojio bronzu na Olimpijskim igrama 1984. u Los Anđelesu. Treće mesto je osvojio i na Svetskom prvenstvu 1986. nakon trilera u poslednjem minutu polufinalne utakmice protiv Sovjetskog Saveza. Sa Evropskog prvenstva 1987. u Grčkoj Petrović se opet vratio sa bronzom, pošto je Jugoslavija izgubila u polufinalu od domaćina i osvajača zlatne medalje Grčke. Na Univerzijadi koja je održana u Zagrebu 1987, Petrović je sa jugoslovenskim timom osvojio zlato. Na Olimpijskim igrama 1988. u Seulu, Petrović je osvojio srebrnu medalju, pošto je Jugoslavija još jednom poražena od Sovjetskog Saveza.

Petrović prosečan učinak tokom četiri godine u Ciboni je 37,7 u šampionatu Jugoslavije i 33,8 u evropskim takmičenjima, a lični rekordi su redom 112 (protiv Olimpije) i 62 poena.[4]. Njegov učinak u jednoj utakmici je često pokazivao 40, 50 i 60 poena; u utakmici Kupa evropksih šampiona protiv Limoža, Petrović je postigao 9 trojki, uključujući sedam u nizu tokom prvog poluvremena, za ukupnih 45 poena i 25 asistencija.[5]. Petrović je sam priznao da su mu potrebni novi izazovi, koje Cibona i jugoslovenska liga nisu mogli više da pruže. Sa druge strane Atlantika, Portland Trail Blazersi su već odabrali Petrovića u trećem krugu drafta 1986. Međutim, on je odlučio da odloži odlazak u SAD i 1988. je potpisao za Real Madrid, za ono vreme veliku sumu od 4 miliona dolara.

Real Madrid uredi

 
Dražen Petrović

U sezoni 1988-1989. Petrović je nosio dres španskog kraljevskog kluba. Iako im je titula u prvenstvu za malo izmakla, pošto su izgubili od Barselone u petoj odlučujućoj utakmici, Petrović je pomogao Realu da osvoji nacionalni kup pobedom nad njihovim katalonskim rivalima. Petrović je takođe predvodio klub u pobedi nad Snajderom u finalu Kupa pobednika kupova izjednačivši svoj rekord u evropskim takmičenjima (62 poena). Njegova prva sezona u ACB ligi je takođe bila i poslednja, ali on još uvek drži rekord ACB lige u broju postignutih poena (42) i trojki (8) u finalnoj seriji.

Odličnoj sezoni u klupskim takmičenjima Petrović je dodao i zlatnu medalju sa Evropskog prvenstva 1989. u Zagrebu na kojem je mladi jugoslovenski tim rušio sve redom i vrlo lagano savladao Grčku u finalnoj utakmici. Petrović je bio drugi strelac prvenstva i najkorisniji igrač.

Motivisan izazovom i pritiskom Portland Trail Blazersa, koji su ga draftovali kao 60. pika 1986, Petrović je konačno odlučio da pokuša i da se dokaže u NBA. Nenadano je napustio Španiju na kraju sezone, otkupivši svoj ugovor sa Realom i pridružio se Blejzersima za sezonu 1989-1990.

Portland uredi

U mnogim svojim izjavama pre dolaska u Portland, Petrović je naveo nedostatak minutaže kao jedinu moguću prepreku da uspe u NBA [6][7]; u svojoj prvoj sezoni sa Blazersima, te brige su se realizovale. U uigranoj starnoj postavi Portlanda u kojoj su bili Klajd Dreksler i Teri Porter, najbolji evropski igrač je bio prinuđen da igra prosečno 12 minuta po utakmici, što mu je omogućilo da postiže 7,4 poena po utakmici. Početak sezone 1990-1991 je doveo Petrovićevo nezadovoljstvo do vrhunca, pošto je njegova minutaža pala na 7,4 poena po utakmici. Na njegov zahtev, posle 38 utakmica u sezoni (od kojih u 20 nije ni igrao), u razmeni tri tima je prešao u Nju Džerzi Netse.

Tokom leta između dve najfrustrirajuće sezone u profesionalnoj karijeri, Petrović je sa jugoslovenskom reprezetnacijom osvojio Svetsko prvenstvo 1990. u Buenos Ajresu, nakon pobede u finalu protiv Sovjetskog Saveza.

Nju Džerzi uredi

23. januara 1991, Petrović je postao član Nju Džerzi Netsa. Sada je bio deo tima u kom su bili Keni Anderson i Derik Koleman, dvojica igrača koja su najviše obećavala u ligi, ali takođe tim koji nije stigao do plej-of od sezone 1985-1986. Odlučan da mu se ne ponovi epizoda sa Portlandom, Petrović je odmah odgovorio na povećanu minutažu (20,5 minuta po utakmici), postižući prosečno 12,6 poena u 43 utakmice za Netse. Prva kompletna sezone sa Netsima je bila zaista očaravajuća: nije propustio nijednu utakmicu, postizao je prosečno 20,6 poena za 39,9 minuta na parketu i bio je prvi među bekovima po uspešnosti šuta iz igre (51%), dokazao se kao vođa tima i proglašen je za najkorisnijeg timskog igrača. Još važnije, njegovi uspesi su se preneli na uspeh tima, pošto su Netsi zabeležili 14 pobeda više nego prethodne sezone i stigli su do plej-ofa. Sledeće sezone 1992-1993 Petrović je poboljšao svoj prosečni učinak (22,3) i ponovio je odličan procenat šuta za tri poena od prošle sezone (45%), a opet je bio najbolji među bekovima po uspešnosti šuta iz igre (52%). Američki mediji su ga izabrali u treću NBA postavu za tu sezonu. Međutim, neuspeh da se izbori poziv za Ol-Star utakmicu 1993. je došao kao veliko razočarenje za Petrovića; on je bio jedini među prvih 15 strelaca te sezone koji nisu dobili pozivnicu.

Olimpijske igre 1992. u Barseloni su prve igre na kojima je učestvovala nezavisna Hrvatska, a Petrović je bio vođa hrvatske reprezentacije na olimpijskom turniru. Izgubivši samo od američkog Tima snova u utakmicama u grupi, hrvatska reprezentacija je stigla do finala preko slobodnih bacanja protiv prepravljenog sovjetskog tima. Na kraju, NBA zvezde su se pokazale prejake za Hrvatsku i poslale Petrovića i njegove saigrače kući sa srebrnim medaljama.

Smrt i posthumna slava uredi

 
Spomenik u Zagrebu

U leto 1993, nakon najbolje sezone u NBA i eliminacije Netsa u prvoj rundi plej-ofa od Klivlend Kavalirsa, Petrović je otputovao za Poljsku, gde je hrvatska reprezentacija igrale kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 1993. Razmišljao je o odlasku iz Netsa, razočaran tenzijom između sebe i, prema njegovim verovanju, ljubomornih saigrača, kao i zbog činjenice da Netsi još nisu produžili ugovor. Američkim novinarima je izjavio da ga je nedostatak priznanja u ligi naterao da potpuno napusti NBA i da igra igra za klub u Grčkoj. Kasnije se pričalo da se složio sa uslovima koje je ponudio Panatinaikos, pošto je navodno vlasnik kluba Pavlos Janakopulos ponudio blanko ček. Iz privatnih razloga, Petrović je odlučio da se ne vrati u Hrvatsku iz Poljske sa saigračima, već privatnim vozilom.

Dražen Petrović je poginuo kao suvozač u saobraćajnoj nesreći na Autoputu 9 kod Denkendorfa, blizu Ingolštada, Nemačka, približno u 17:20 7. juna 1993, četiri i po meseca pre svog 29. rođendana.

Prema izveštaju ingolštadske policije, to poslepodne je jedan kamion probio centralnu ogradu; vozač je pokušavao da izbegne sudar sa privatnim vozilom u svojoj traci i izgubio je kontrolu nad kamionom, koji je probio centalnu ogradu i tu se zaustavio, samo da bi blokirao sve tri trake u smeru Minhena. Nekoliko sekundi kasnije Folksvagen golf koji je prevozio zaspalog Petrovića na suvozačevom sedištu se sudario sa kamionom i ubio samo njega, a njegovog vozača Klaru Šalanci, nemačku manekenku koja je bila u vezi sa Petrovićem, i putnika na zadnjem sedištu, tursku košarkašicu Hilal Edebal, je teško povredio.[8]. Utvrđeno je da je vidljivost na putu bila vrlo loša i da Petrović nije bio vezan pojasom.[9].

Grob Dražena Petrovića u Mirogoju je odmah postao svetilište za njegove zemljake. Ciboninoj dvorani je promenjeno ime u Dvorana Dražena Petrovića 4. oktobra 1993, a grad Zagreb ima trg koji nosi njegovo ime. Od 1994. najkorisniji igrači Mekdonaldsovog prvensta dobijaju Trofej Dražena Petrovića. 29. aprila 1995. je podignuta statua ispred Olimpijskog muzeja u Lozani koja slavi Petrovićev značaj svetu sporta, što ga je učinilo drugim sportistom koji je primio ovu počast. Petrović je 2002. uveden u Košarkašku kuću slavnih. Nakon što je 9. jula 2001. porazio Patrika Raftera na Vimbldonu, hrvatski teniser Goran Ivanišević je posvetio svoju pobedu svom pokojnom drugu i nosio je dres Nju Džerzija koji je pripadao Petroviću ispred 100.000 ljudi koji su slavili u Splitu njegovu pobedu.

Na 13. godišnjicu Petrovićeve smrti, 2006. je u Zagrebu otvoren Memorijalni centar Dražen Petrović posvećen Petrovićevoj ličnosti i dostignućima, sa 10 tematskih galerija sa multimedijalnim sadržajem koji prikazuju celu njegovu karijeru. Decembra iste godine, u Zagrebu je otkriven spomenik visok četiri metra, posvećen Draženu, rad akademskog vajara Kuzme Kovačića[10].

U Šibeniku je 22. listopada 2011. na Baldekinu otkriven brončani Draženov odljevak akademskog kipara Kažimira Hraste, koji prikazuje košarkaša u njegovoj prvoj fazi karijere kako sjedi na klupi s košarkaškom loptom među nogama. Istoga je dana otvoren i Spomen muzej koji je na inicijativu Biserke Petrović uređen u Draženovom stanu na obližnjem gradskom predjelu Buale.[11][12]

Tijekom Europskog prvenstva u košarci 18. rujna 2013. Dražen Petrović izabran je za najboljeg europskog košarkaša svih vremena u izboru kojeg je organizirao portal posvećen košarci HoopsHype.com. U izboru je anketirano 38 košarkaša s Eurobasketa u Sloveniji koji su trebali navesti pet najboljih europskih košarkaša svih vremena. Dražen Petrović, koji je bio prvak svijeta i Europe te je dva puta osvajao Euroligu i dva puta srebro na olimpijskim igrama, sakupio je najviše glasova, a osim njega od Hrvata među 16 najboljih su i Toni Kukoč na sedmom mjestu, te Dino Rađa na 16.[13]

Dostignuća i nagrade uredi

Klupska takmičenja uredi

Godina Takmičenje Uspeh Klub
1982. Kup Koraća Finalista KK Šibenka
1983. Kup Koraća Finalista KK Šibenka
1985. Kup šampiona Pobednik KK Cibona
1985. Prvenstvo Jugoslavije Pobednik KK Cibona
1985. Kup Jugoslavije Pobednik KK Cibona
1986. Kup šampiona Pobednik KK Cibona
1986. Prvenstvo Jugoslavije Finalista KK Cibona
1986. Kup Jugoslavije Pobednik KK Cibona
1987. Kup pobednika kupova Pobednik KK Cibona
1987. Prvenstvo Jugoslavije Finalista KK Cibona
1988. Kup Jugoslavije Pobednik KK Cibona
1988. Kup Koraća Finalista KK Cibona
1989 Kup Španije Pobednik Real Madrid
1989. Prvenstvo Španije Finalista Real Madrid
1989. Kup pobednika kupova Pobednik Real Madrid
1990 NBA plej-of Finalista Portland Trail Blazers
  • Najviše postignutih poena u prvenstvenoj utakmici (112)
  • Najviše postignutih poena i finalnoj seriji ACB lige (42)
  • Najviše postignutih trojki u finalnoj seriji ACB lige (8)
  • Najbolji procenat šuta među bekovima u NBA 1992.
  • Najbolji procenat šuta među bekovima u NBA 1993.
  • Najviše trojki bez promašaja u tri utakmice plej-of serije (izjednačen sa još dvojicom)

Reprezentacije uredi

Godina Događaj Domaćin Plasman Država
1980 Balkansko juniorsko prvenstvo Istambul, Turska 3. mesto SFR Jugoslavija
1981 Balkansko kadetsko prvenstvo Solun, Grčka 1. mesto SFR Jugoslavija
1982 Balkansko juniorsko prvenstvo Patras, Grčka 1. mesto SFR Jugoslavija
1982 Evropsko juniorsko prvenstvo Dmitovgrad i Haskov, Bugarska 2. mesto SFR Jugoslavija
1983 Univerzijada Edmonton, Kanada 2. mesto SFR Jugoslavija
1984 Balkansko prvenstvo Atina, Grčka 2. mesto SFR Jugoslavija
1984 Olimpijske igre Los Anđeles, SAD 3. mesto SFR Jugoslavija
1986 Svetsko prvenstvo Madrid, Španija 3. mesto SFR Jugoslavija
1987 Univerzijada Zagreb, SFRJ 1. mesto SFR Jugoslavija
1987 Evropsko prvenstvo Atina 3. mesto SFR Jugoslavija
1988 Olimpijske igre Seul, Južna Koreja 2. mesto SFR Jugoslavija
1989 Evropsko prvenstvo Zagreb, SFRJ 1. mesto SFR Jugoslavija
1990. Svetsko prvenstvo Buenos Ajres, Argentina 1. mesto SFR Jugoslavija
1992 Olimpijske igre Barselona, Španija 2. mesto Hrvatska
  • Najbolji igrač Balkanskog juniorskog prvenstva 1982.
  • Nakorisniji igrač Svetskog prvenstva 1986.
  • Nakorisniji igrač Evropskog prvenstva 1989.

Izvori uredi

Vanjske veze uredi