Don Giovanni (K.527; potpuni naziv: Il dissoluto punito, ossia il Don Giovanni, doslovno "Kažnjeni razvratnik, ili Don Giovanni") je opera u dva čina s glazbom Wolfganga Amadeusa Mozarta i libretom Lorenza da Pontea. Premijerno je izvedena u praškom Državnom kazalištu, 29. listopada 1787.

Don Giovanni
Portret pjevača Francisca d'Andradea (1856-1921) u ulozi Don Giovannija; autor: Max Slevogt (1902), Staatsgalerie Stuttgart
Opće informacije
MuzikaWolfgang Amadeus Mozart
LibretoLorenzo da Ponte
Jezikitalijanski
Žanropera (dramma giocoso)
Činovi2
Trajanje150 min.
Informacije o premijeri
Premijera29. oktobar 1787.
Ständetheater, Prag
Lica
  • Don Giovanni, plemić (bas)
  • Leporello, njegov sluga (bas)
  • Komandant (bas)
  • Donna Anna, njegova kćer (sopran)
  • Don Ottavio, zaručnik Donna Anne (tenor)
  • Donna Elvira, djevojka koju zanemaruje Don Giovanni (sopran)
  • Zerlina, mlada seljanka (sopran)
  • Masetto, seljak, zaručnik Zerline (bas)
  • Seljaci, seljanke, sluge, demoni (zbor)
Znamenite izvedbe
  • 29. oktobar 1787 : Prag
  • 7. maj 1788 : Beč

Don Giovanni se naširoko smatra jednim od najvećih glazbenih djela ikad skladanim, i od opera zasnovanih na legendi o Don Juanu, Don Giovanni se smatra bez premca. Da Ponteov libreto je, poput mnogih iz tog vremena, opisan kao dramma giocoso: "giocoso" značeći razigran, komičan, i "dramma" označavajući operni tekst (kratica od "dramma per musica"). Mozart ga je u svoj katalog unio kao "opera buffa".

Danski filozof Søren Kierkegaard je napiso dug esej u svojoj knjizi Enten/Eller (Ili/ili) u kojoj tvrdi da je Mozartov Don Giovanni najsavršenija opera ikad napisana. Finale, u kojem se Don Giovanni odbija pokajati, je postala zadivljujuća filozofska i artistička tema za mnoge pisce uključujući Georgea Bernarda Shawa, koji u Čovjek i superčovjek parodira operu (s eksplicitnim spominjanjem Mozartovih nota za finalnu scenu između Commendatorea i Don Giovannija).

Filmska adaptacija opere se pojavila pod naslovom Don Giovanni 1979. i režirana je od strane Josepha Loseyja. Neki od velikih Don Giovannija na opernim pozornicama su bili basevi Ezio Pinza, Cesare Siepi i Norman Treigle, te baritoni Dietrich Fischer-Dieskau i Thomas Hampson.

Podaci o operi uredi

  • Naziv: Don Giovanni
  • Orginalni naziv: Il dissoluto punito ossia il Don Giovanni
  • Jezik: talijanski
  • Skladatelj: Wolfgang Amadeus Mozart
  • Libreto: Lorenzo Da Ponte
  • Datum praizvedbe: 29. listopada 1787.
  • Mjesto praizvedbe: Prag, gradsko kazalište
  • Trajanje: 165 minuta
  • Mjesto radnje: Sevilla
  • Vrijeme radnje: 17. stoljeće
  • Uloge:

Poznate arije uredi

  • "Notte e giorno faticar" - Leporello u prvom činu, scena I
  • "Là ci darem la mano" - Don Giovanni & Zerlina u činu I, scena II
  • "Ah! chi mi dice mai" - Donna Elvira u činu I, scena II
  • "Madamina, il catalogo è questo" - Leporello u činu I, scena II
  • "Ah, fuggi il traditor" - Donna Elvira u činu I, scena III
  • "Ho capito, signor, si" - Masetto u činu I, scena III
  • "Fin ch'han dal vino" - Don Giovanni u činu I, scena V
  • "Batti, batti, o bel Masetto" - Zerlina u činu I, scena V
  • "Dalla sua pace" - Don Ottavio u činu I, scena IV
  • "Don Ottavio...Or sai chi l'onore" - Donna Anna u činu I, scena IV
  • "Deh, vieni alla finestra" - Don Giovanni u činu II, scena I
  • "Meta di voi qua vadano" - Don Giovanni u činu II, scena I
  • "Vedrai, carino" - Zerlina u činu II, scena I
  • "Ah, pieta! Signori miei!" - Leporello u činu II, scena II
  • "Il mio tesoro" - Don Ottavio u činu II, scena II
  • "In quali...Mi tradi quell'alma ingrata" - Donna Elvira u činu II, scena III
  • "Don Giovanni, a cena teco m'invitasti" - Don Giovanni, Leporello & Commendatore u činu II, scena IV
  • "Troppo mi...Non mi dir" - Donna Anna u činu II, scena V

Vanjske veze uredi