Domingo Faustino Sarmiento

Domingo Faustino Sarmiento (15. februar 1811 – 11. septembar 1888) bio je argentinski publicist, liberalni političar i državnik, koji je od 1868. do 1874. služio kao predsjednik Argentine. Postao je poznat zahvaljujući knjizi Facundo, napisanoj za vrijeme egzila u Čileu 1845. godine, u kojoj je nastojao opisati konflikt između "barbarstva" koje su predstavljali gauchosi i caudillosi u tadašnjoj Argentini te "civilizacije" koju su predstavljali prosvijećeni liberalni intelektualci. Istakao se radom na uvođenjeg općeg i obaveznog obrazovanja, te ga se danas smatra ocem obrazovnog sistema u Argentini. Predsjednički mandat mu je obilježio Paragvajski rat, zbog koga je bio nepopularan, ali i izgradnja moderne telegrafske i željezničke mreže u Argentini.

Domingo F. Sarmiento
Domingo Faustino Sarmiento


Na dužnosti
12. oktobar 1868 – 11. oktobar 1874
Potpredsjednik Adolfo Alsina
Prethodnik Bartolomé Mitre
Nasljednik Nicolás Avellaneda

Rođen/a 15. februar 1811
San Juan
Umro/la 11. 9. 1888. (dob: 77)
Asunción, Paragvaj
Državljanstvo Argentinac
Politička stranka Liberalna stranka
Suprug/a María Jesus del Canto
Benita Martínez Pastoriza
Djeca Ana Faustina Sarmiento[1]
Domingo Fidel Sarmiento[2][3]
Profesija novinar
Potpis Domingo Faustino Sarmiento's signature

Izvori uredi

  1. sa Maríom Jesus del Canto
  2. (pravo ime: Domingo Fidel Castro Martínez alias Dominguito)
  3. dijete Dominga Castra y Calva i Benite Martínez Pastorize

Vanjske veze uredi