Dizenterična ameba

Dizenterična ameba (lat. Entamoeba histolytica) je anaerobna parazitska protista, vrsta amebe iz roda Entamoeba. Većinom parazitira u primatima. Pretpostavlja se da je oko 50 miliona ljudi zaraženo ovim parazitom. I drugi sisari (poputa pasa i mačaka) se mogu inficirati dizenteričnom amebom, ali se pretpostavlja da nisu značajni prenosioci ove bolesti.

Dizenterična ameba
Trofozoiti dizenterične amebe sa ingestovanim eritrocitima
Naučna klasifikacija
Carstvo: Amoebozoa
Red: Entamoebida
Porodica: Entamoebidae
Rod: Entamoeba
Vrsta: E. histolytica
Dvojni naziv
Entamoeba histolytica
Schaudinn, 1903

Aktivni stadijum dizenterične amebe (trofozoit) postoji samo u krajnjem domaćinu i u „svežem“ fecesu, dok ciste uspevaju da prežive u vodi, vlažnom zemljištu i hrani. Posle ingestije (gutanja) cisti, razvija se stadijum trofozoita i uzrokuje infekciju u digestivnom traktu.

Infekcija ovom vrstom amebe može dovesti do različitih bolesti, poput amebijaze, amebne dizenterije, ili amebnog apscesa jetre. Simptomi infekcije uključuju dizenteriju, dijareju, gubitak mase, nesvestice, bol u stomaku i prisustvo ameba. Amebe se mogu zarivati u zid (epitel) creva, uzrokujući karakteristične flašolike lezije, i potom dospeti u krvotok. Putem krvi, amebe dospevaju do ostalih vitalnih organa domaćina, najčešće do jetre i pluća, a ponekad i do mozga ili slezine.

Dizenterična ameba je slična ostalim crevnim amebama, naročito intestinalnim komensalima iz istog roda (Entamoeba), te sâm mikroskopski pregled nije dovoljan za razlikovanje vrsta i ustanovljavanje infekcije. Ponekad se u citoplazmi dizenteričnih ameba mogu videti ingestovana crvena krvna zrnca.

Osobine vrste i parazitske manifestacije uredi

vrsta Entamoeba histolytica
uzročnik bolesti: amebijaza; amebna dizenterija; ekstraintestinalna amebijaza, akutni amebni hepatitis; pleuropulmonalna amebijaza; amebijaza kože
infektivni stadijum cista
krajnji domaćin čovek
način zaražavanja preko usta (oralno)
nalin transmisije ingestija (gutanje) stare ciste u zaraženoj hrani ili vodi
stanište tanko i debelo crevo
patogeni stadijum trofozoit
način kretanja pseudopodije
pokreti aktivni, progresivni i usmereni
jezgra izgled „Ring and dot" (prsten i tačka): periferni hromatin i sentralni kariosom
razmnožavanje mitotička binarna fisija
patogeneza litička nekroza (nalik na flašolike rupe u presecima gastointestinalnog trakta
načini stvaranja ciste (incistiranje) zaštitni i reproduktivni
dijagnostika u laboratoriji najčešće direktnim razmazom stolice (DFS) i bojenjem (ne omogućava determinaciju do nivoa vrste); enzim-imunoesej (EIA); indirketna hemaglutinacija (IHA); antigenska detekcija monoklonalnih antitelima; PCR za determinaciju vrste. Uzgajanje u kulturi: uzorci stolice na Robinsconocom ili Džonsovom medijumu
stadijum trofozoita
dijagnostički karakteri ingestovani eritrociti; jasno odvojena jezgra
stadijum ciste
hromatoidno telo telašca u obliku cigarâ (izgrađena od kristalizovanih ribozoma)
broj jedara 1 u ranim fazama, 4 u starim cistama
dijagnostički karakteri „Ring and dot“ izgled jedra, hromatoidno telo u citoplazmi