Demijurg (gr. δημιουργός demiurgos - "običan radnik"; od demos - puk + ergos - rad[1]) je Tvorac, graditelj sveta. Reč demijurg se prvobitno upotrebljavala u značenju majstora, koji obavlja usluge narodu i uopšte graditelja, neimara.

Pominje se u raznim sistemima mišljenja i verovanja, uvek u vezi s pretpostavkom da svet mora imati svoga Tvorca.

Platonizam uredi

Kod Platona, to je božanstvo koje stvara svet pomoću ideja i materije. Stoga je demijurg za Platona "otac svih stvari".[2]

Rano hrišćanstvo uredi

U ranom hrišćanstvu, demijurg je bio grčki izraz za boga. U poslanici apostola Pavla 11,10 nailazimo na tu reč, gde se njome naziva stvaralačka delatnost Gospodnja. Klement Rimski opisujući red i poredak u kozmosu, kaže da se sve pokorava odredbama što ih je dao »veliki Demijurg i Gospodar (despotes) svega« [3].

Govoreći o euharistiji, Irenej Lionski krajem 2. veka kaže da heretici moraju priznati da je Bog Otac isti sa Demijurgom, ili moraju napustiti Euharistiju. Irinej pojašnjava da katolička Crkva jedina odaje počast Demijurgu, prinoseći mu uz iskazivanje hvale ono što je od njegova stvaranja, dok heretici to ne čine.[4] Jedni od njih, marcionovci, tvrde da je istinski Otac različit od Demijurga, pa kad mu prinose stvorene darove, kao da tvrde da je željan tuđega. Drugi, gnostici, kažu da je svijet nastao kao posljedica otpada i neznanja, te Irinej zaključuje da oni vrijeđaju svoga Oca kad mu prinose »plodove otpada i neznanja«.[5]

Gnosticizam uredi

Jer, Arhont je bio predmet podsmijeha zato što je rekao: "Ja sam Bog, i nema većega od mene. Samo ja sam Otac, Gospodin, i nema drugoga do mene. Ja sam ljubomoran Bog, koji grijehe otaca prenosi na djecu trećega i četvrtoga naraštaja."[6]

U gnostičkim sistemima Demijurg je biće koje posreduje između Boga i sveta i koje stvara svet. Uz njegovu pomoć se svijet mogao promatrati dualistički, a moglo je se konačno i odgovoriti na pitanje: kako je jedan dobri bog mogao stvoriti jedan tako zao svijet (Teodiceja). Dakle: dok je Bog neograničeno dobar, jedan nesavršeni (zli) Demiurg je stvorio nesavršeni svijet. Za gnostike je taj zli bog identičan bogu Starog zavjeta, koji ljude ostavlja u stanju neznanja i u materijalnom svijetu, te njihove napore za sticanjen znanja i uvida kažnjava. I Demiurgov svoreni svijet kao i on sam, trebaju spasenje, jer su usidreni u nesavršenstvu (grijehu).

No, mnogi drugi koji se protive istini i glasnici su pogreške, okrenut će svoju pogrešku i zakon protiv mojih čistih misli, misleći da dobro i zlo potječu iz jednoga (izvora). Oni trguju mojom rječju.[7]

Izvori uredi

  1. Online Etymology Dictionary
  2. Filozofijski rečnik, Matica hrvatska, Zagreb 1984.
  3. Klementova poslanica Korinćanima, glava 20
  4. Adv. haer. 4, 18, 4
  5. Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)
  6. Druga rasprava velikog Seta 64
  7. Otkrivenje po Petru (koptsko) 77-78

Vidi još uredi