Demad (Δημάδης, cca. 380 - 318. pne.) bio je drevni atenski orator i političar.

Odrastao je u siromašnoj porodici i netko vrijeme zarađivao za život kao običan mornar, ali je s vremenom otkrio talent za elokvenciju te zahvaljući beskrupuloznosti postao jedan od najuticajnijih atenskih političara. Kada je Filip II Makedonski napao Olint i izazvao veliko nezadovoljstvo u Ateni, Demad je zauzeo makedonsku stranu, istovremeno postavši trajnim neprijateljem Demostena, predvodnika anti-makedonske stranke.

Godine 338. pne. se protiv Makedonaca borio u bitci kod Heroneje, kada je zarobljen. Ostavivši dobar dojam na Filipa, zajedno s drugim zarobljnicima je pušten, te je isposlovao povoljne mirovne uvjete. Kasnije je stekao naklonost Aleksandra Velikog, te je zahvaljujući tome i primljenom mitu spašen Demostenov život, a kasnije spriječeno da Atena, poput pobunjene Tebe, bude sravnjena sa zemljom.

Sklonost mitu i bliskost s Makedonijom ga je učinila nepopularnim, te je lišen građanskih prava. Godine 322. pne. je ponovno postavljen za izaslanika pred makedonskim generalom Antipaterom, a prije dolaska na pregovore je nagovorio sugrađane da Demostena i njegove pristaše osude na smrt. Godine 318. pne. ga je Antipater dao pogubiti u Peli zbog šurovanja s njegovim neprijateljem Perdikom.

Od svih njegovih govora je očuven samo jedan fragment, o čijoj vjerodostojnosti postije rasprave.

Vanjske veze uredi