Danica Perović

Danica Dana Perović (Ljubija, kod Prijedora, 15. oktobar 1907Beograd, 3. novembar 1956), lekarka, učesnica Narodnooslobodilačke borbe i sanitetski pukovnik JNA.

Danica Perović
Mesto rođenjaLjubija, kod Prijedora
 Austrougarska
Datum smrti3. 11. 1956. (49 godina)
Mesto smrtiBeograd, NR Srbija
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija FNR Jugoslavija
Profesijalekar
Članica KPJ od1943.
Odlikovanja
Orden bratstva i jedinsta
Orden bratstva i jedinsta
Orden partizanske zvezde
Orden partizanske zvezde
Partizanska spomenica 1941.
Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Rođena je 15. oktobra 1907. godine u Ljubiji, kod Prijedora. Poticala je iz mnogočlane porodice — imala je pet sestara i tri brata.[1]

Godine 1939. je doktorirala na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Specijalizirala je hirurgiju i radila na Hirurškom odeljenju bolnice u Banja Luci.[1]

Nakon okupacije Jugoslavije, 1941. godine priključila se Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP). Februara 1942. godine je otišla u partizane — bila je određena za lekara u Četvrtom krajiškom partizanskom odredu.[1] Rukovodila je partizanskom bolnicom u selu Jošavki Gornjoj, kod Čelinca, gde se nalazio i Štab odreda. Početkom marta, jedan od ranjenika u ovoj bolnici bio je i legendarni doktor Mladen Stojanović, o kome je lično vodila brigu. Početkom aprila, u ovom odredu je bio izvršen četnički puč, nakon koga su pobijeni svi ranjenici u bolnici, a Danica zarobljena.[2]

Februara 1943. godine je uspela da pobegne iz zarobljeništva, a potom je bila referent saniteta u Petoj krajiškoj kozaračkoj brigadi. Kasnije se nalazila na dužnostima upravnika bolnice u 11. krajiškoj i 53. srednjobosanskoj dviziji. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljena je 1943. godine.[1]

Nakon toga, bila je lekarka u bolnicama u Četrnaeste srednjobosanske udarne brigade u Šipragana i terenskim ispostavama u kanjonu Demićke i Ćorkovca, tokom Borbama oko Šipraga i Kotor Varoša, tokom Šeste neprijateljske ofanzive, 1943./1944.

Bolnica u Demićkoj je velikim delom bila razmeštena u zemunicama kamufliranim granjem i lišćem. Zemunica je bilo oko Demičke i na drugim pogodnim mjestima. Prostorije su imale neophodnu ventilaciju. Bolnica je imala razrađen plan po kome se uvijek znalo, kako u slučaju opasnosti postupati kao i ko ostaje u bolnici a ko je napušta. Bolnicom je rukovodila dr Danica Perović, Banjalučanka.[3][4][5]. Prije i u toku evakuacije, razmeštanja ranjenika i povratka u Šiprage, Bolnicu je štitila 14. srednjobosanska udarna brigada.


Nakon oslobođenja, lekarsku karijeru je nastavila u Jugoslovenskoj armiji. Radila je na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA) u Beogradu, kao specijalista za plastičnu hirurgiju.[1]

Umrla je 3. novembra 1956. godine u Beogradu.[1]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden bratstva i jedinstva prvog reda i Orden partizanske zvezde drugog reda.[1]

Od ukupno pet sestara Perović njih četiri su bile učesnice Narodnooslobodilačke borbe i nosioci Partizanske spomenice 1941.[6] Danicine sestre su bile udate za visoke državne i partijske funkcionere FNRJLeposava Lepa (1911—2000) je bila udata za generala i diplomatu Koču Popovića, a Branislava Brana (1920—2008), za doktora i španskog borca Blagoja Neškovića.

U znak sećanja na nju, od 2016. godine, jedna ulica u banjalučkom naselju Česma nosi naziv — Ulica dr Danice Perović.[7]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Vojna enciklopedija (tom šesti) 1973: str. 634
  2. Bašić 1969
  3. Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari", Kotor Varoš.
  4. Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
  5. Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
  6. Republika:Banjaluka - njen ponos i njen stid
  7. „Banja Luka: Nekoliko naselja dobilo nove table sa nazivima ulica”. Arhivirano iz originala na datum 2017-01-02. Pristupljeno 2017-04-09. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi